Foto: IVO ČIČIN MAŠANSKER / Stara razglednica s "Podravskom kleti" potkraj 70-ih godina prošlog stoljeća
Ne pamtimo kad je bilo toliko reakcija na neki tekst objavljen na portalu Danica.
Od utorka, kad je objavljen komentar našeg urednika “Requiem za Podravsku klet“, reakcije zapravo i ne prestaju stizati: e-mailom, sms-om, pozivima, komentarima na društvenim mrežama.
Javljaju nam se bivši i sadašnji podravkaši, nostalgični Podravci i Zagrepčani, ljudi čija je rodbina prije 50-ak godina gradila i uređivala tu prekrasnu klet, oni koji su svirali u njoj. I svi uza samo jedan zaključak – šteta.
Restoran Podravska klet odavno je zatvoren i služi samo kao mjesto za organizirane zabave i najam prostora. Sve dok nismo objavili tekst o zaboravljenome gastro raju, nismo pojma imali koliko ljudima nedostaje.
Mnogi se sjećaju i zaštitnog lica Podravske kleti, legendarnog šefa Podravkina ugostiteljstva Jose Brkljače čija je susretljivost i ljubaznost bila nadaleko poznata. Uz onu riječ dobrodošlice po kojoj je bio posebno prepoznatljiv: “Ugodno mi se osjećajte…”
“Žalosno je da više ne radi… To je jedini autentični restoran kojeg smo imali u Podravini, s jedinstvenim prostorom. Zašto su ga zatvorili, evo malo je reći da sam ogorčen zbog toga”, bio je iskreno tužan gospodin Brkljača kad smo ga prije par godina sreli na fešti Podravkinih umirovljenika.
Restoran Podravska klet pune je 23 godine uvrštavan u top 100 hrvatskih restorana. Zadnji je put to bilo 2019. godine, a malo kasnije Klet je zbog epidemije Covida zatvorena. Nadali smo se privremeno, ali… Otad Koprivničko-križevačka županija više nema niti jedan restoran u prestižnih top 100 najboljih u Hrvatskoj.
Podravsku klet odlučila je zatvoriti prijašnja uprava Podravke na čelu s Marinom Pucarom koja je prednost nad autentičnim i jedinstvenim prostorom dala drugom Podravkinu restoranu “Štagelj”, također u sklopu Podravkina rekreacijskog centra PRC-a u naselju Starigrad.
Klet je tako naprasno zatvorena, a u restoran “Štagelj” ulupan je ozbiljan novac u uređenje velike terase, dječjeg igrališta, izdvojenih sjenica…
U nastavku prenosimo dio javno objavljenih komentara o našem tekstu na internetu.
Milenko Delimar: “Radio u Kleti dobrih 15 godina i koliko je meni poznato, nikad se nije tražio profit iz Kleti, Štaglja i Pivnice Kraluš. Posluživali smo državnike i druge goste koji su dolazili u Podravku i našu Koprivnicu. Svi su odlazili prezadovoljni. Šteta je da je Klet zatvorena. Godinama je bila u 100 najboljih restorana Hrvatske, a sada nemamo nijeda.
Katarina Sabo: “Ovo je dno dna da takvo nešto u Podravini i Koprivnici propada, pa to je bilo lice Koprivnice i cijele Podravine! Nema ljepšeg restorana što su Štagelj i Klet! Pa to je vrijednost u Koprivnici kakve nikad neće biti. Onaj pogled iz visine na Podravinu, pa to je neprocijenjivo, pa sam restoran u štihu. Slamnati krov, ma sve, unutra sve u drvu. Tanjuri podravski vez koje imam i ja u svojoj kuhinji… Ljudi, probudite se i otvorite Podravsku klet! Ipak je to naše najljepše gastro izletište na piramida-brdu.
Svetlana Mežnarić: “Predivno i jedno od najljepših mjesta u našoj lijepoj Koprivnici. Predivne fešte, dan dok bila plaća išli na kavu i pijaču, zadnji radni dan u godini, to su bile posebne fešte, uvijek dok smo dobili iznenadne goste otišli bi tu, klopa predobra… Bilo ono nešto naše za cijelu Podravku i njene radnike kao i svih ostalih. Štagelj je ok, ali nema onu dušu kao klet. To treba renovirati i vratiti joj srce i dušu”.
Vladimir Kolarek: “Najljepše godine provedene u kleti… Deset najljepših godina radio u Podravskoj kleti, bilo prelijepo radit, radili smo s užitkom i služili od državnika do direktora i običnih ljudi. Koliko noći proveli u kleti radeći. Imala klet dušu, srce, dolazili ljudi iz cijelog svijeta. Organizirali večeri s različitim kuhinjama. Razni teambuldinzi, zadnji takav bil od njemačke Lufthanse. Koliko Martinja, Valentinova, firmi, prvih pričesti, svatova i mnogih drugih svečanosti, a sad ko da je zaspala i spava na obroncima”.
Božica Pukec: “Kad se sjetim Podravske kleti, sjetim se bunceka, sir z vrhnjem i na katu u ćošku cimbulaš. Miris domaće hrane i topline. Nikad nisam imala goste da ih tam nisam otpeljala. Asad…. Eto, tužno”.
Helena Hećimović: “Kako je to strašno žalosno! Bilo je toplo i baš ugodno, hrana prefina, a osoblje ljubazno. Joso koji je uvijek rekao: ‘Dobro nam došli! Danas vam posebno nudimo…’ Stručnjaci su dolazili raditi, ostajali… Danas nam donose samo ‘belosvetsku’ pamet i odnose li, odnose… Kaj oni znaju o našem PRC-u”.
NEDAVNO OBJAVLJENO
