Foto: VLADA RH / ILUSTRACIJA /Premijer Andrej Plenković
Za hrvatsku je znanost velika šteta, pravi gubitak, što premijer Andrej Plenković nije istraživač. U tome bi stalno pomicao granice. Sjedenje u Banskim dvorima oduzima mu vrijeme pa je sada samo hobistički istraživač. No, i takav pomiče granice. Zato ga sa zavišću promatramo. I stalno čekamo da opet nadmaši sebe samoga. A to mogu samo najbolji. Iznimno talentirani. Neponovljivi. Takve majka samo jednom rađa.
Najnoviji se Plenkovićev istraživački uspjeh događao u utorak na konferenciji za medije. Činilo se da mu se tu ne isplati ulagati dodatni trud, jer je već u nekoliko navrata uspješno nadilazio vlastite granice, nešto poput Duplantisa koji svako malo za po centimetar ruši svjetski rekord u skoku motkom. Rođeni šampioni tako ne razmišljaju. Svaki je njihov izlazak u javnost i traganje za novim vrhuncem. Teško je to pojmiti nama običnim smrtnicima skučenih mentalnih obzora. Baš je zato puno desetljeće tako visoko, a mi tamo dolje gdje nam je i mjesto.
Plenković je na spomenutoj presici istraživao još višu razinu onoga što ga krasi. Cijeloj je naciji pokazao i dokazao naizgled nemoguće, odnosno da može biti i bahatiji i bezobrazniji nego inače. Bio je toliko dobar, dapače briljantan, da bi s istom točkom mogao biti i ukupni pobjednik televizijskog showa Supertalent. Sretna je zemlja koja ga ima. Sigurno će nam ga pokušati preoteti ona zbunjena i kaotična Europa, ali mi ga ne smijemo dati. Jest da smo sebični, no željeli bi, pomalo patetično, da ostarimo zajedno. Kako nam ide, i uspjet ćemo u tome.
Probudimo se, ipak, iz ovih slatkih snova. Za veličinu premijerove predstave treba imati u vidu nekoliko činjenica. Događalo se u jednom od potencijalno najopasnijih dana za opstanak HDZ-ove koalicije, samim tim i najave prijevremenih parlamentarnih izbora. Hrvatsku je tijekom vikenda potresla megaafera vezana za odlaganje ogromne količine opasnog otpada u Lici, točnije na području samog županijskog središta Gospića.
Šokantan je bio podatak da je tamo ilegalno odloženo minimalno 37.000 tona kemijskih, medicinskih, tehničkih i tko zna kakvih po život opasnih tvari, koje potencijalno mogu zagaditi ne samo okolno zemljište nego i vodotokove. Više tisuća tona takve ekološke bombe istovareno je na još četiri odlagališta, od Benkovaca do Senja. Glavnina je tog opasnog otpada ilegalno uvezena iz tri europske zemlje, što je trajalo nekoliko godina. Tek je međunarodna istraga uhićenjem uvoznika, bračnog para Šincek te glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, prošle godine prekinula taj ekološki zločin.
Nije lako pojmiti što je sve državnim tijelima te regionalnoj i lokalnoj samoupravi „promaklo“ u višegodišnjem trovanju Ličana. Netko je slikovito objasnio da je količina koja se spominje mogla biti dopremljena na najmanje 1500 šlepera, što bi na cesti činilo kolonu dugu barem 80 kilometara. Još je lošija vijest bila da su neovisni stručnjaci ustvrdili kako je tu riječ o otrovnim spojevima koji su biološki nerazgradivi pa je i zemljište trajno kontaminirano. Svi odgovorni su na to bili gluhi i slijepi. Na prijave pojedinih građanskih udruga o čudnim zbivanjima vezanim uz odlagalište institucije nisu reagirale. Trebalo je da se Ličani masovnije okupe na opasnom odlagalištu da bi i Vlada shvatila da je igra skrivača napokon završena.
Oporbene su stranke odmah reagirale prozivajući resorno ministarstvo i prateće institucije i službe, čak i najavljujući skupljanje potpisa za pokretanje saborskog opoziva Vlade. To se i moglo pretpostaviti, iako su se u međuvremenu posvađale. Neočekivanu prijetnju o potencijalnom raskidu suradnje ukoliko ne dođe do hitnog rješenja izrekao je, međutim, Domovinski pokret kao član vladajuće koalicije. Takva je prijetnja puno, puno opasnija.
Na scenu je tada stupio neponovljivi Plenković. Najprije je s koalicijskim partnerima održao svega jednosatni online sastanak. Dužina sama za sebe dovoljno govori. Zatim je održao konferenciju za novinare. Jednu od antologijskih. Mogla bi biti udžbenik iz demagogije. Stvarno je, bez ikakve ironije, nadmašio sva očekivanja. A novinare koji to redovno prate jako je teško impresionirati.
Ukratko, uobičajeno skulirani se Plenković „začudio“ kakva je to strka oko ličkog otpada. Nije mu jasno, jer je, kako je rekao, sve pod kontrolom. Ozbiljnijeg zagađenja zapravo i nema, spreman je popiti i čašu ličke vode, DORH i Uskok rade svoj posao kojeg ne želi komentirati, Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije nije posao baviti se zagađivačima, kad je u ukupno tri navrata korumpiranog Mikulića postavljao za glavnog državnog inspektora nije mogao pretpostaviti da bi moglo biti ikakvih problema.
U doglednoj bi budućnosti, kad se stvore uvjeti, mogao bi i posjetiti Liku, a sanacija će započeti, nakon što je stiglo 70-ak odbijenica europskih tvrtki koja se bave zbrinjavanjem otpada, čim pronađu izvođača radova. Iznenadio se što ga pitaju ima li povjerenja u resornu ministricu koja se u sve te probleme ne želi miješati. Nije mu bilo jasno ni kakav problem predstavlja polugodišnje neimenovanje novoga glavnog državnog inspektora. Do online sastanka nabrušene domovinaše, poslije njega šutljivce, nije ni spomenuo. Maca im papala jezik. Koalicija je, treba li to stalno ponavljati, više nego stabilna.
Bila je to i odlična prilika da po tisuću i prvi put opali po oporbi, koja je uvijek u rasulu. Oni su, kaže, isfabricirali aferu, histerizirali, izmišljali opasnosti, kod građana stvorili nepotrebnu paniku. Državi su, jednom riječju, opet radili štetu. Ne mogu se, zaključuje, nositi s ogromnim uspjesima njegove Vlade: nikad veća zaposlenost, nikad bolji hrvatski kreditni rejting, dobra turistička sezona i još puno toga. Bolje nam ide od većine zemalja Europske unije. Zato oporba i ne može to podnijeti. Slušajući Plenkovića, nikome ne bi moglo biti jasno zašto se itko nervira oko bilo čega. Iznenađuje, stoga, što iz ostatka Unije već nije počelo masovno migriranje u Hrvatsku.
Plenković zacijelo ima čarobno ogledalo kakvo nije viđeno od vremena kad se zla kraljica interesirala o Snjeguljičinim estetskim dosezima. U svom si je ogledalu toliko lijep da bi zasigurno zaveo svih sedam patuljaka. I nekoliko milijuna Hrvata. S druge strane, oni koji ne vide silne Vladine uspjehe opasni su po hrvatsku budućnost. Zaslužuju etikete kakve se obično čuju na koncertima državotvornih pjevača i na transparentima na nogometnim stadionima.
Plenković voli igrati na sigurno pa je temelje svoje dorađene bahatosti i bezobrazluka pripremio tri dana ranije, kad je na Sinjskoj alci, pred gostima i cjelokupnom hrvatskom javnošću, opet pojačavao HDZ-ovo biračko tijelo. Saznavši da se u Lici, toj dosad neosvojivoj HDZ-ovoj tvrđavi, nešto kuha, a i da to ne zvuči ugodno, potražio je adekvatni nadomjestak potencijalno izgubljenih glasova. I povećao ga.
Obećao je, naime, da će 200.000 branitelja koji su bili zakinuti za mirovine, s obzirom da su se nakon rata vratili na radna mjesta, dobiti dugo očekivane povišice. Na taj način iz proračuna je izvukao neplaniranih 100 milijuna eura, za koje je obrazovnim i zdravstvenim sindikatima tvrdio da ne postoje.
Izgledno je da ćemo, uz izvjesne korekcije vida i sluha, još dugo srljati u blagostanje.
NEDAVNO OBJAVLJENO
