Foto: ŽUPANIJA / Župan Tomislav Golubić i načelnica Kristina Škoda Vajdić na lokacijama nekadašnjeg rudnika u Glogovcu
Županija i Općina Koprivnički Bregi pripremaju vrijedan turistički projekt “Putevima podravskih rudara” na području Glogovca kod Koprivnice.
Župan Tomislav Golubić i općinska načelnica Kristina Škoda Vajdić sa suradnicima obišli su nekoliko lokacija na području naselja Glogovac koje Općina planira staviti u turističku funkciju. Riječ je o lokacijama kod nekadašnjeg rudnika ugljena, na potezu od izvora vode do kompleksa rudnika.
Kako je pojasnila načelnica Škoda Vajdić, šetnica bi povezivala izvorište pitke vode, rudarsko okno i javnu cestu u kružnu turu koja bi postavljanjem edukativnih ploča, info-pultova, putokaza te opreme za informiranje i odmor posjetitelja.
Uz šetnice dodatno se planira i projekt izgradnje i opremanja „Rudarskog doma“ kao multifunkcionalnog kulturno-sportskog centra i polazne točke za istraživanje područja Bilogore. Župan je pozdravio inicijativu koja je usmjerena očuvanju rudarske i prirodne baštine Podravine.
Inače, rudarenjem se u Glogovcu počelo baviti još 1869. godine, a vrhunac proizvodnje ugljenja bio je početkom 60-ih godina. Rudnik je zatvoren 1972. godine zbog smanjene potražnje za ugljenom i povećanjem potrošnje nafte i plina.
Kako piše Sanja Horvat u Podravskom zborniku, “najveća proizvodnja bila je ostvarena 1958. godine kad su Koprivnički ugljenokopi sa 728 zaposlena rudara i drugog osoblja iskopali 138.000 tona ugljena”.
“Tada su ugljenokopi bili najveća i najpropulzivnija radna organizacija u Podravini, a u njima i oko njih okuplja se tadašnji stručni kadar pa se odatle šire i neke inovacije u pravcu supstitucije rudarenja drugim industrijskim proizvodnjama.
Rudnici polako odumiru 70-ih godina i postaju glavno izvorište radne snage za industriju. Vađenje ugljena postalo je nerentabilno i skupo zbog jeftine nafte, dotrajalosti rudarske opreme, relativno male izdašnosti ugljenih slojeva i slabije kvalitete bilogorskog lignita(…)”, piše Sanja Horvat u Podravskom zborniku.
Zatvaranja rudnika prisjetila se gđa. Barica Matanović, kao i reakcija radnika. Godine 1969. bilo je najavljeno zatvaranje rudnika, piše pak Helena Capek u tekstu “Sretan vam Dan rudara lista Općine Koprivnički Bregi.
“Ne bi vjerovali da su ljudi plakali. Radnici su bili spremni odreći se 80 posto plaće samo da se radi i dalje. Odlučeno je da rudnik nije isplativ i ipak se zatvorio i to je za mnoge radnike bilo jednako propasti. Rudnik je u to doba bio jača firma od Podravke”, ispričala je gospođa Matanović.
Iako radni uvjeti nisu bili najbolji, u rudniku je vladala sloga i jednakost, navodi se u Podravskom zborniku.
“Barica Matanović se prisjetila: – Ljudi su neki poginuli kod zarušavanja rudnika, radili su naklečečki, u vodi, voda se znala smrznuti na rukama kada su uhvatili lopate, ali svi su si međusobno pomagali i trudili se.
Nije bilo razlike između bogatih i siromašnih jer smo svi bili isti i borili se za kruh koji je zarađen krvavim poslom. Higijenski uvjeti su bili jako loši. Radili su pod zemljom(…) Ali, bilo nam je lijepo jer smo bili složni. I u radu i u zabavi”, prenosi Helena Capek riječi Barice Matanović.
NEDAVNO OBJAVLJENO
