Foto: GRAD KRIŽEVCI / Ivan Majdak
Poštovani profesore Krušelj, prije svega Vam moram zahvaliti što ste u svom prepoznatljivom, akademski uzvišenom stilu ponovno posvetili pažnju mojoj skromnoj malenkosti i našem prigorskom kraju.
Doista je osvježavajuće čitati kako nas iz svoje koprivničke perspektive vidite kao likove iz narodnih deseteraca ili pak kao kmetove koji u modernom dobu fantaziraju o Matiji Gupcu i ugnjetavanju. Moram priznati, ta povijesno-romantičarska nota daje poseban šarm raspravi o nečemu tako prozaičnom kao što su proračunski novac i izdavanje građevinskih dozvola.
Fascinirala me Vaša teza o “carevdarskim zavojima” koji navodno još uvijek definiraju naš mentalni sklop i razliku u razmišljanju između Podravaca i Prigoraca. Dok Vi na putu za Zagreb gledate u te zavoje i u njima vidite nepremostive civilizacijske i psihološke prepreke, mi u Križevcima gledamo prema tračnicama i brzoj cesti koje nas, nekako prirodno, bez velikih zavoja i bez prevelike filozofije, ipak vuku prema Zagrebu. No dobro, dopuštam da je romantika zavoja u novinarskom poslu privlačnija od gole prometne i ekonomske logike.
Naravno, Vi ponovno malo miješate smokve i breskve pa na sebi svojstven način u cijelu priču pokušavate uvlačiti i općine koje gravitiraju Križevcima, i to ovoga puta sve četiri. I ovom prilikom Vas moram ispraviti i reći Vam da su općine u ovom slučaju samostalne te će, vjerujem, i njihova vodstva donijeti odluke koje će biti isključivo u interesu njihovih građana.
Posebno me razgalila Vaša vizionarska i nadasve duhovita projekcija našeg statusa u Zagrebačkoj županiji. Moram priznati da je slika Križevaca kao “bjegunca” koji tamo odlazi tek da bi dizao ugled “ljubiteljima starina i kulturnog naslijeđa” doista antologijska. Divno je znati kako nas Vi vidite kao simpatični povijesni privjesak koji sa sobom nosi samo srednjovjekovni status i našeg svetog Marka Križevčanina, dok će Samoborci ili Velikogoričani valjda u čudu gledati nas čudne Prigorce koji “živimo samo od vlastitog rada” i ništa ne tražimo.
No, dopustite da Vas oslobodim te profesorske brige i naravno, sarkazma, mi u Križevcima doista imamo naviku živjeti od vlastitog rada, ali nismo toliko naivni da ne bismo znali brojati. Za razliku od trenutne pozicije u kojoj naš proračunski novac prečesto služi kao pogonsko gorivo za projekte izvan Prigorja, u tom “zagrebačkom prstenu”, koji tako šarmantno nazivate društvom “žicara”, sjede ljudi koji itekako razumiju što znači gospodarski razvoj, indeks razvijenosti i povlačenje EU sredstava bez stranačkog ključa.
Što se tiče promjene naziva u Zagrebačko-križevačku županiju, budite bez brige, mi takvo što sigurno nećemo tražiti, no ako nam iz čiste zahvalnosti i gostoljubivosti ljudi takvu čast sami ponude, lagao bih kada bih rekao da bismo je odbili. Ipak, dok se te slatke brige ne ostvare, svesrdno predlažem da nas zadržite u ovoj našoj županiji, pod uvjetom da Vi i Vaši istomišljenici prema nama prestanete postupati i ponašati se kao prema usputnoj stanici na putu od Koprivnice do Zagreba.
Ono što me posebno dirnulo jest Vaša dirljiva briga o tome kako bi Koprivnica mogla lakše disati i biti “lišena ispraznih naklapanja” ako mi Prigorci, konačno odemo. Drago mi je da dijelimo taj optimizam. Ako je Križevcima tako loše u ovom “nesretnom” braku, a Koprivnici naša zanovijetanja samo kvare idilu, zašto se onda županijska vlast i Vi njoj skloni novinari, toliko grčevito borite da to spriječite ismijavanjem moje potpuno legalne i legitimne inicijative?
Zašto se toliko dugo politizira oko obične suglasnosti za građevinske dozvole, koju je, primjerice, trostruko manji Đurđevac dobio bez ikakvih problema i deseteračkih junaštava? Spominjete i bivša vremena, privilegije brdsko-planinskih općina te povijesni narativ o tome tko je kome bio “manje zlo” te 1993. godine. Lijepo je sjećati se prošlosti, profesore, ali mi danas živimo u 2026. godini.
Građani Križevaca ne traže milostinju ni povijesne reparacije, nego transparentne kriterije i jednak odnos prema Prigorju i Podravini. Kada tog odnosa nema, onda legitimno pravo na izražavanje nezadovoljstva, pa makar i kroz tako drastičnu ideju o referendumu, nije nikakav populistički bijeg, nego jednostavan demokratski refleks.
Posebno me fascinira Vaša psihoanalitička dijagnoza o našem “uskogrudnom razmišljanju na rubu političke patologije” i navodnoj žalosti za prošlim vremenima. Također, moram Vas rasteretiti brige Koprivničanci u našim očima preko noći nisu postali nikakvi “tlačitelji” niti “zločesti gazde”.
Mi s našim podravskim susjedima nemamo nikakav problem, ali imamo itekakav problem s ljudima koji vlast koriste za strančarenja, uhljebljivanja i tjeranje inata prema Križevcima i Križevčanima, te tromošću županijske birokracije u rješavanju naših predmeta, a koja je potencirana od strane županijske vlasti.
Moram Vas razočarati, profesore, ali ovdje uopće nije riječ o imenima i prezimenima, niti o tome tko nosi župansku lentu. Riječ je o jednostavnim, uočljivim kriterijima. Zanimljivo je kako funkcionalni zahtjev za bržim izdavanjem građevinskih dozvola u Križevcima proglašavate “patologijom” te zagonetno insinuirate kako Grad tu zapravo “želi nešto drugo, o čemu će još biti govora”. Ta dramatična potraga za skrivenim motivima doista priliči nekom dobrom političkom trileru, no stvarnost je daleko jednostavnija i, u krajnjoj liniji, dosadnija.
Ali Vi, uvaženi profesore, i županijski analitičari mudro prešućujete da trostruko manji Đurđevac taj isti ured ima i koristi bez ikakvih administrativnih drama, teorija zavjere ili optužbi za rušenje županijskog poretka. Kada Đurđevčani traže samostalnost u upravljanju prostorom, to je vjerojatno vizionarska decentralizacija, ali kada to isto zatraže Križevci, onda je to valjda “vika i krika” i urota protiv novog župana.
Što se tiče Vaše opaske o šest marljivih zaposlenika u postojećem županijskom uredu zbog kojih “uopće nema zastoja”, dirljivo je vidjeti koliko vjerujete papirima i svojim prijateljima u županijskoj upravi, a ne poduzetnicima i investitorima s terena koji te zastoje osjete na vlastitoj koži i novčaniku.
Ako je želja za učinkovitijom lokalnom samoupravom doista postala “opća imenica” s mojim prezimenom, s ponosom prihvaćam tu vrstu “pohvale”. To samo znači da se ne bojim glasno reći ono što moji sugrađani vide svaki dan.
Posebno je dirljiva, profesore, Vaša matematičko-geografska velikodušnost kojom tako olako mašete s “trivijalnih” 30 posto teritorija i stanovništva koje bi Koprivnica velikodušno pustila niz vodu. Fascinantno je s kakvom akademskom lakoćom zaključujete da “kvadratni kilometri ne znače puno”, dok istovremeno proračunski milijuni koji se s tih istih kilometara slijevaju u zajedničku blagajnu itekako znače.
No, slažem se s Vama u jednoj stvari, ništa što nije temeljeno na dobroj volji ne može biti uspješno. Ako županijska vlast doista dijeli Vaš stav da su opravdani zahtjevi Križevčana tek “isprazna i tendenciozna naklapanja”, onda doista nema potrebe za daljnjim forsiranjem ovog administrativnog suživota.
Što se tiče Vašeg crtanja novih granica kroz Bjelovarsko-križevačku biskupiju i slavonske izborne jedinice, hvala Vam na tom geopolitičkom trudu. Ako smo, kako kažete, “ionako sve manje vezani”, utoliko je čudnije što se svaka naša inicijativa za većom samostalnošću u Koprivnici dočekuje s takvom dramom i pisanjem kolumni.
Umjesto da nas plašite procedurama, možda bi bilo jednostavnije da nas županijska vlast jednostavno pusti da sami upravljamo svojim razvojem, bilo to u ovoj, Zagrebačkoj ili nekoj trećoj varijanti. Mi smo na to spremni, a drago mi je čuti da biste i Vi napokon prodisali bez nas.
Hvala Vam još jednom na željama za “puno sreće i uspjeha”. Obećavam da ćemo, ako do tog proceduralno kompliciranog razlaza dođe, s ponosom ponijeti titulu onih koji su “bili prvi”.
A dotad, poziv na kavu i dalje stoji, obećavam da neću donijeti nikakav deseterački instrument, samo dobre, mjerljive i vrlo prozaične proračunske brojke, te želju za ljudskim, korektnim i prijateljskim razgovorom.
S poštovanjem, Ivan Majdak – nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću Grada Križevaca i DORH-ov optuženik
NEDAVNO OBJAVLJENO
