Foto: GRAD KOPRIVNICA / Ivan Pal, doajen Županijskog HSS-a
Hrvatska seljačka stranka ostala je bez jednog od svojih najistaknutijih članova.
Ivan Pal, stranački senator i višedesetljetno zaštitno lice podravskog HSS-a, odlučio je nakon 30 godina napustiti svoje političke kolege.
U svojoj dugoj političkoj karijeri bio je zamjenik župana, dugogodišnji predsjednik Gradskog vijeća Koprivnice, čelnik HSS-a na lokalnoj razini, član najviših stranačkih tijela te predsjednik Županijske skupštine.
O političkim razlozima svog odlaska već je govorio, no i politika ima svoju ljudsku stranu koju nam je otkrio kao gost našeg popularnog mini-intervjua “Tjedan u 3P”.
D: Kakav je osjećaj nakon 30 godina izaći iz stranke kojoj ste posvetili politički, ali i privatni život? Vi ste ipak zaštitno lice HSS-a i vjerujem da ste toga svjesni.
– Odluku nisam donio od danas do sutra. Dobro sam o tome promislio iz razloga o kojima smo jučer razgovarali pa s te strane ta odluka nije došla preteško. Ipak, kada negdje boraviš 30 godina, bilo to u svojoj školi ili svojem rukometu ili u politici, to u tebi ostavi trag.
Bivšoj stranci ne želim ništa loše, odabrali su put koji meni ne odgovara, no to ne znači da isto vrijedi i za ostatak svijeta. Odluka da se raziđemo je bila jedina racionalna.
Iskreno, ako sam ja zaštitni znak te stranke na lokalnoj razini, to je tužno jer uz mene su tu bili ljudi koji su obnašali značajnije i važnije funkcije od mene.
Stranka je ostala bez njih, nažalost i zato jer neki više nisu među nama. Međutim, postoje mladi ljudi, tri mlada načelnika su članovi HSS-a i na njima je da na lokalnoj razini odlučuju što će se događati.
D: Kraj HSS-a se, dakle, ne nazire? Ima li još onih koji razmišljaju poput vas?
– Ne, niti bih to priželjkivao. Da sam mislio da će HSS u našem kraju nestati ako ja napustim stranku, nikada to ne bih učinio. Loptica sada pripada mlađima, a uostalom, moj odlazak više je osobne, nego političke prirode.
U politici se uspostave i neki osobni odnosi koje ja ne želim kompromitirati. Ako su osobni odnosi zdravi, i politika je zdrava.
Da, nažalost ima onih koji razmišljaju kao i ja. O imenima ne bih, ali ima ih. Unazad 30 godina stranka je na nacionalnoj razini nekoliko puta mijenjala smjerove i svi smo od toga pomalo umorni.
S druge strane, moram biti korektan i naglasiti da nas niti jedan predsjednik stranke pa ni gospodin Darko Vuletić, nikada nije tjerao da na lokalnoj razini slijedimo nacionalni smjer. To treba jasno i pošteno reći, no jedno je imati tu mogućnost, a drugo to pretvoriti u stvarni život na lokalnoj razini.
D: Što dalje? Stranku ste napustili, ali ostajete u klubu HSS-a u Gradskom vijeću.
Kada sam gospodinu Nenadu Martinagi rekao da izlazim iz stranke, rekao je da moju odluku poštuje i da ćemo ostati prijatelji što mi je jako važno. Predložio je da ostanem u klubu uz njega i kolegicu Maju Raščanec jer oni u protivnom ne mogu imati klub.
Možda zvuči bedasto, ali mi između sebe osobno nemamo nikakav problem, a ako mi nešto zamjeru, to mi nisu rekli. Ako oni nemaju problema s mojim ostankom u klubu, onda nemam niti ja.
Iskreno, ne vidim pretjerani smisao tih klubova na Gradskoj razini. Naravno, SDP ima svoj klub, HDZ ima svoj, no nisu formirali klubove s ostatkom oporbe, iako su mogli jer su na istoj političkoj liniji. Zašto? Zato što to ne čini pretjeranu razliku kao, na primjer, u Županijskoj skupštini gdje to ima mnogo više smisla.
Moj životni i politički okvir ostaje kakav je i u njemu ću dalje funkcionirati unutar kluba. Netko može reći da sam „čudna biljka“ jer sam socijalno posve lijevo, a praktični sam vjernik, ali eto, nikada nisam mislio da takve stvari isključuju jedan drugu.
NEDAVNO OBJAVLJENO
