Državni zavod za statistiku objavio je prve podatke o procjeni proizvodnje za najvažnije kasne usjeve na dan 1. rujna ove godine.
Prema ranoj procjeni, proizvodnja šećerne repe smanjila se za čak 26 posto u usporedbi s proteklom godinom. Lani smo imali oko 406.000 tona, a ove tek 300.000 tona. To je golemi pad. Da stvar bude gora, ove je godine površina pod šećernom repom oko pet posto više nego lani.
Točnije, ove je godine repa u Hrvatskoj zasijana na oko 7500 hektara, a još oko 5000 hektara ugovoreno je s poljoprivrednicima izvan naše zemlje, prije svega u Mađarskoj. No, čini se da su suša i nepovoljni vremenski uvjeti u doba vegetacije učinili svoje.
Hrvatska ima jednu jedinu šećeranu, županjsku Sladoranu (virovitički Viro i osječka Tvornica šećera su ugašene). Lani je u Županji proizvedeno ukupno 82.000 tona šećera: 62.000 tona iz šećerne repe i 20.000 tona rafiniranjem uvezenog sirovog šećera iz trske.
UVOZIMO POLA
Kad bi Sladorana u ovogodišnjoj kampanji uspjela preraditi svu domaću repu, dobila bi oko 40.000 tona šećera. Da je lani preradila svih 406.000 tona, to bi bilo oko 50.000 tona domaćeg šećera. Ostatak šećerne repe uglavnom se ugovara s poljoprivrednicima iz pograničnih dijelova Mađarske i Slovenije.
Prije deset godina Hrvatska je proizvodila gotovo 200.000 tona šećera iz šećerne repe. Ove će godine, sudeći po podacima Državnog zavoda za statistiku, to pasti na 50-ak tisuća tona (s uvoznom repom).
Prema posljednjim dostupnim podacima, Hrvatska godišnje troši oko 150.000 tona šećera. Moramo, dakle, uvoziti otprilike polovicu te količine. Nekad smo imali tri šećerane i velike površine zasijane repom. Onda smo ušli u EU i suočili se s globalnom šećernom krizom. Gdje je kraj?