Foto: PODRAVKA / ARHIVSKA FOTOGRAFIJA
Gotovo je. Od 1. travnja prestala je s radom Podravkina Tvornica voće u Koprivnici, pogon iz kojeg je sve počelo davne 1947. godine.
Odluka o tome donesena je prije četiri godine, za mandata bivše uprave, a realizirana je danas. Tvornica voće u kojoj su se proizvodili fini Podravkini pekmezi, džemovi i mnoštvo drugih delicija preseljena je u Varaždin. U tamošnju Podravkinu tvornicu za preradu voća i povrća Kalnik.
Dok menadžment Podravke već godinama trubi o potrebi racionalizacije poslovanja i smanjenju troškova, Koprivnica ovih dana tuguje. Jer pekmez nisu samo brojke, već nostalgična i pomalo tužna priča o tome kako je sve počelo.
Vjerojatno znate za tezu da je današnja Podravka nastala na pekmezu. Točnije, na nacionaliziranoj Industriji konzervi braće Wolf koju im je narodna vlast zaplijenila vrlo brzo nakon okončanja onog velikog rata.
Zvali su je pekmezarom braće Wolf, pretečom velike koprivničke i hrvatske tvrtke, i taj čuveni pekmez od šljiva do danas je ostao sinonimom za Podravkinu pratvar. Esenciju iz koje je sve nastalo.
Sve je počelo upravo od te slatke mase od kuhanih šljiva pripravljene po recepturi naših baka i poslije se čudesno proširilo na juhe, vegetu i čokolino.
Kad su potomci braće Wolf pričali o tome kako je 1934. njihova pekmezara nastala upravo u Koprivnici, naglašavali su da je prevagnuo bogat podravski sirovinski bazen sa u ono doba dovoljnim količinama svježeg voća i povrća za preradu.
Druga opcija bila je dolina Neretve, točnije Metković, ali na koncu je izbor pao upravo na podravsko središte. Službeno, Wolfova je pekmezara tijekom 1947. godine odlukom tadašnjih komunističkih vlasti postala – Podravka.
Tvornica u kojoj se proizvodilo oko 3500 tona gotovih voćnih prerađevina godišnje i u kojoj je radilo 60-ak ljudi trebala je, dakle, još 2019. godine biti preseljena u Varaždin. No, onda su se pojavili problemi u probnoj proizvodnji jer je trebalo ‘poštelati’ mikrouvjete za štancanje ajvara i pekmeza pod istim krovom.
Podravka je u međuvremenu potpuno modernizirala varaždinsku tvornicu Kalnik u koju je proteklih godina uloženo barem desetak milijuna eura. Od ove se sezone, tako, Starčevićevom ulicom i okolnim koprivničkim kvartovima više neće širiti slatkasto-opojni miris svježe kuhanog pekmeza.
S recepturama naših baka i vrijednih podravskih žena na čijim je plećima i rukama izniknula najjača prehrambena kompanija u državi. Pekmezara je bila srce Podravke. Ostaje gorak okus, unatoč suhim menadžerskim brojkama koje opravdavaju selidbu.
NEDAVNO OBJAVLJENO
