Nedavno je vladajuća stranka zbog najpoznatijeg hrvatskog pjevača i revolveraša, koji je udobno smješten u saborskim klupama, zamalo upala u gadnu nevolju. Svi znamo da je Plenkovićevoj ekipi potencijalno visjela ona presudna 76. ruka, što je dovoljno za pad Vlade i raspisivanje prijevremenih izbora. Uznemirili su se čak i HDZ-ovi koalicijski partneri, pa se činilo da je u Hrvatskoj na pomolu krucijalni politički zaokret. Jest da to svojim radom nije pretjerano zaslužila, ali oporba se potencijalno našla u poziciji da doista postane – pozicija.
Kako su politički realisti i mogli očekivati, bila je to još jedna bura u polupraznoj čaši vode. Od bilo kakvih političkih promjena nema ništa. Baš ništa. Štoviše, vladajuća je garnitura dodatno ojačana, a slabašna je oporba još za korak reterirala. Legendarno se hrvatsko pravosuđe pobrinulo da infantilnom ljubitelju madridske grobnice od zlata bude uručena nježna prekršajna prijava, kao da ga je kamera uhvatila u malčice prebrzoj vožnji, tako da je uslišana želja njegovog stranačkog lidera da to bude nevini nestašluk, a ne neki bezvezni ustašluk.
NENADMAŠAN MAĐIONIČAR
Tako je Dabrina ruka ostala cementirana u saborskoj glasačkoj mašineriji. Kako je to opjevala himna bivše države, ostao je postojan „kano klisurina“. Ima saborski imunitet da svima plazi jezik. I priprema najavljeni CD sa svojim crnodomoljubnim pjesmama.
Nije poanta u tome što je i bilo očekivano. Bit je priče u rastu saborske većine za još dvije ruke, čime je zacijelo riješena dilema, ako je uopće i postojala, može li Plenkovićev kabinet dočekati kraj i trećeg mandata. Vlast je slast kakva se ne može olako ispustiti, još manje izgubiti negdje po putu. Ne biraju se sredstva da ostane u provjerenim rukama. A samo su jedne takve.
Kad se promatra kako je HDZ-ova koalicija iz ozbiljne krize izašla još snažnija nego na početku mandata, onda bi se mogao nametnuti zaključak da je premijer Plenković svojevrsni mađioničar. Za svoje sljedbenike on to doista i jest. Nenadmašan je. Javno mu se dive kako gazi, vrijeđa, ponižava i vara političke protivnike.
OBITELJSKA TOPLINA
Gledano iz vladajućeg ugla, stvorio je idiličnu sliku o stranci koja je oličenje obiteljskih vrijednosti, a uz koje se mogu grijati i podobni koalicijski partneri. Tko se pridruži HDZ-u i dokaže svoju postojanu saborsku ruku, osjeća tu neizmjernu obiteljsku toplinu.
Ima li nečeg ljepšeg od sretne obitelji? Ima li nečeg poželjnijeg od sretne obitelji? Ima li ičeg što ne bi žrtvovali za tako uzvišeni ideal? Ima li cijene koju za takvu sreću ne bi platili? Nema. Ne može biti. Obitelj je najveća čovjekova vrijednost. Zato je to, usput rečeno, bila i temeljna poruka prilikom izbora novog stranačkog vodstva i u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Ne slažu se o obitelji kao vrhunskom idealu samo tradicionalisti, konzervativci, zadrti desničari i populisti. Gotovo isto razmišljaju i građani koji drže do liberalnih i socijaldemokratskih vrijednosti, uključujući i ideološke ljevičare. Broj onih koji to dovoljno ne vrednuju, mahom ultraša i anarhista, svodi se na statističku pogrešku. Takvi ni ne zaslužuju našu pozornost. Najvažnije je od svega da ne dobivaju ni izborne glasove. Zato i nemaju nikakvu političku moć, niti im se čuje glas u najširoj javnosti.
GENIJALNA FORMULA
HDZ je, dakle, za održanje vlasti našao, bez puno pretjerivanja, genijalnu formulu. Stranački dužnosnici to stalno ponavljaju i tako održavaju svoju kompaktnost: mi smo sretna obitelj! Znači da mislimo na svakog od vas. Jedino je bitno da imate dovoljno strpljenja kako bi i vaši interesi došli na red. Tada slijedi politička dužnost, zapošljavanje, bolje radno mjesto, bolja plaća, dobivanje poslova na natječajima i raspodjeli poticaja, žmirenje zbog manjih nestašluka, situiranje članova obitelji… Ponekad i više od toga.
Nemojte samo da vas netko ulovi u prevelikom nestašluku. Jedino je bitno da budete lojalni i ne postavljate glupa pitanja o stranačkom vodstvu. Ima tko da misli. Naposljetku, stranka je često i darežljivija od mogućnosti same obitelji.
Baš je u tome ogromni problem. Nametanje vrijednosti i modela funkcioniranja obitelji sustavno oblikuje društvo nejednakosti i privilegiranosti. Ako vi kao građani znate i osjećate da je nečije posjedovanje stranačke iskaznice dovoljna ulaznica za ono što bi pojednostavljeno nazvali boljim životom, znači i puno većim šansama u rješavanju niza problema, rezultat je ubrzano raslojavanje hrvatskog društva. Gomila se i nezadovoljstvo, koje nerijetko prerasta u međusobne netrpeljivosti.
MAFIJAŠKA OBILJEŽJA
Otud i ona cinična teza da se hrvatsko društvo sve oštrije dijeli na hadezeovce i sve nas ostale. To u uličnom žargonu zvuči još ružnije. Oporbeno usmjereni intelektualci podsjećaju i na neospornu povijesnu praksu da zaklinjanje u obitelj u oblikovanju javnih i gospodarskih aktivnosti poprima mafijaška obilježja. Pravna država tada ne može ozbiljnije djelovati. Na štetu je to većine građana. Podsjećaju li vas navedeni simptomi na nešto s čim se svakodnevno suočavamo?!
Da ne bude zabune, elemente takve „obiteljski“ shvaćene politike te naglašene brige za „naše“ nalazimo i djelovanju stranaka koje se danas na državnoj razini ubrajaju u oporbeni blok, ali samo HDZ ima moći i beskrajne drskosti da od toga napravi zaokruženi model vladavine. Baš zato i činjenica da je HDZ iz spomenute afere, koja bi u ozbiljnim demokratskim državama dovela do izglasavanja nepovjerenja Vladi, izašao još snažniji ama baš nikoga ne treba nimalo čuditi.
Ukoliko se i ponovi nešto slično, već u redu stoje oni koji bi se rado ugrijali na obiteljskom ognjištu. Nekad se pravom diverzijom smatrao rokerski stih da „za ideale ginu budale“, a danas je to bilo dorađeno sintagmom da i o moralu misle samo budale.