Foto: FACEBOOK / Čelnik DP-a Ivan Penava, glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić i premijer Andrej Plenković
Nakon što se nauživao obimnih plodova svojih „dvostrukih konotacija“, Andrej Plenković je dobio još jednu pamtljivu potvrdu svoje političke mudrosti. Svakodnevno može uživati u izmjeni dubokih misli s koalicijskim partnerima iz Domovinskog pokreta. Priznati europejac, čija erudicija daleko nadilazi uske hrvatske standarde, izazivajući i zavist u dalekom Bruxellesu, ima priliku poučavati svoje političke kolege o tome što znači teško shvatljivi pojam „pravna država“. Zahvalnoj i željnoj znanja publici može držati tečaj iz osnova Ustava Republike Hrvatske. Spreman je, osim za dom, najbolje koalicijske učenike poučavati i o povijesti čudnovate tvorbe koja se zove Europska unija.
Plenkovićev je pedagoški duh, jednom rječju, zasigurno ispunjen zasluženom radošću. Jest da mu učenici i nisu baš bog zna kakvi, budući da to nisu bili kolegiji koji se ocrtavaju u travničkim i inim diplomama, gdje su i veliki odmori nešto duži od nastavnih sati, no presudna je premijerova nesputana strast za širenje obrazovnih okvira. A i u tome je, možemo li to uopće i sumnjati, bolji od bilo koga drugog. Svjestan je da će njegova riječ doprijeti do širokih duša koalicijskih partnera. Od lutanja proroka po obećanoj zemlji nije bilo takvog talenta.
Stalno moramo naglašavati kako je sretna zemlja koja Plenkovića ima. Hrvatska to, srećom, sve više i dokazuje. Za razliku od dekadentnog Zapada, u njoj ne gore kontejneri, podivljala rulja ne razbija izloge i ne pljačka luksuzne trgovine, tu ne premlaćuju ni nastavnike, a još ima i mjesta na kojima nije odložen ni opasni otpad. Raj je to na problematičnom planetu zemlji.
Ako se i malo uozbiljimo, nismo daleko od hrvatske stvarnosti. Došlo je vrijeme da se u punom opsegu pokazuju opori rezultati premijerove ambicije da ostane na slatkoj vlasti, za koju je nemoguće kupiti zamjenski proizvod. Dugo je, zacijelo i predugo, vjerovao da može držati „na lancu“ potkapacitirani četverolist Penava-Mlinarić-Kukavica-Dabro, da bi mu odšarafljena bomba napokon eksplodirala u ruci.
Penavin odlazak u Split da bi dao podršku skandaloznom i politički iznimno opasnom performansu Torcide, koju predvode kriminalne osobe s debelim policijskim i sudskim dosjeima, potvrdio je da koalicijski odnosi ulaze u novu fazu. Premijerovim rječnikom, i desničarke „mucice“ žele igrati „čvršće“.
Domovinaši, dakle, više ne namjeravaju „mahati repićima“ i zadovoljavati se ponekim proustaškim ispadom i koncertima na madridskom zlatnom grobu. Oni žele napokon izaći iz HDZ-ove pogubne sjene i zasjati u punom neonacističkom sjaju. Žele pod svoje okrilje staviti svakog hrvatskog desničarskog ekstremista, kojeg im je nezajažljivi Plenković u proteklu godinu-dvije neopravdano maznuo, i nakon idućih parlamentarnih izbora imati još bogatiji miraz za neku novu političku udaju.
U kontekstu bučnog iskazivanja takve odlučnosti treba promatrati i namjeru da žurno smijene svog državnog tajnika u MUP-u koji je, bezobrazluka li, dao podršku zakonitom policijskom postupanju u potrazi za odbjeglim Torcidinim „junačinama“, Hitlerovim sljedbenicima i zaljubljenicima u Auschwitz, zaslužnim za dugo očekivano povijesno „razotkrivanje“ amsterdamske djevojčice Anne Frank.
Nisu, po domovinašima, ni ostarjela splitska „dječica“ kriva što je i njima veliki odmor bio puno duži od nastave povijesti i književnosti. Malo digresije: možda bi hrvatski obrazovni sustav bio ponešto uspješniji da se napokon ukine taj prijeporni veliki odmor. Poguban je za propuhe u krhkim mozgovima.
Nije obrana navijačkog ludovanja jedino što je bitno Penavinim stranačkim drugovima. U podužem razdoblju svjedočimo kako je rejting Domovinskog pokreta iznimno nizak, oko dva posto, daleko od mogućnosti prelaska izbornog praga. Zato su osmislili nekoliko gospodarskih i socijalnih programa vezanih za područje istočne Slavonije, svoje političke baze, koje su uoči izglasavanja proračuna za iduću godinu adresirali na svog većinskog partnera.
Dodali su tome i gradnju spomen obilježja svim žrtvama komunističkih zločina na završetku Drugog svjetskog rata, koji bi bio podignut u Maclju blizu slovenske granice. Tamo je, prema objavljenim podacima, u jamama dosad ponađeno 1247 mahom neidentificiranih žrtava. Takav bi protukomunistički oltar domovinašima dao mogućnost da „pecaju“ i desničarske glasove iz svih dijelova zemlje i izborima obuhvaćene dijaspore. Bit će zasigurno prepoznati po „rudarenju“ za kostima koje tu leže punih osam desetljeća.
Amandmani su im teški više desetaka milijuna eura, ali je ministar financija u svom lakonskom stilu izjavio da je to sitnica u proračunskim rashodima, izražena u promilima, pa bi se mogli odmah dogovoriti. Samo što nije rekao da je očekivao da domovinaši ponude programe i vladajući ih prihvate i prije aktualne gužve. Naslućuje se da će tvorci proračuna skinuti neka sredstava, između ostalog, iz – zaštite okoliša. Ionako smo već otrovani. Plenković će tu preraspodjelu zasigurno prihvatiti jer mu nered uoči izglasavanja proračuna nikako ne odgovara. Ceh će ionako platiti porezni obveznici.
Plenković je, sve u svemu, u fazi gutanja, kako bi to naš mudri narod rekao, „dlakavih žaba“. Svjestan je da mu Penavina ekipa radi ozbiljne političke probleme i ruši reputaciju u Uniji, jer mu je jedno oko uvijek u bruxelleskim hodnicima. Zna da mora nekako obuzdati ekstremističku zvijer koju je olako pustio iz ideološkog kaveza, a Penavini revizionisti, svjesni da premijer u partiji pokera nema najbolje karte, upravo su povisili ulog.
Premijerova je situacija utoliko nezgodnija što ne može ponoviti dobitni recept iz svog legendarnog koaliranja s Mostom. Tajnica ovog puta ne može na sastanak Vlade donijeti razrješenja za domovinaše, trojicu ministara i 11 državnih tajnika. Ukoliko bi se to dogodilo, saborska bi većina bila vrlo upitna, makar opet pridobivao Pupovčevu stranku, tzv. nezavisne zastupnike, za ulet uvijek spremni DOMiNO, suvereniste, eventualno IDS, možda i još kojeg „spavača“.
Premalo bi vremena bilo za novo koalicijsko uhodavanje, proračun bi zbog njihovih zahtjeva mogao eksplodirati, a slijedila bi i desničarska ujdurma oko vraćanja Srba u izvršnu vlast. Usto, nije još ništa bitno učinjeno oko sanacije gospićkog otpada, a na nekoliko su lokacija uočena dodatna ilegalna odlagališta.
Plenković nije dovoljno hrabar za takvu riskantnu opciju, posljedica koje bi bili prijevremeni parlamentarni izbori. I on pozorno prati stranačke rejtinge. Čekat će da među samim domovinašima dođe do eventualnog raskola, jer se ministrima Anti Šušnjaru zvanom Kiflica, Ivanu Šipiću i Davidu Vlajčiću baš i ne ide iz Vlade. Toliko su se dobro usidrili da su iz toga na radost poduzetnika, trgovaca i svekolikog građanstva proizašle i sidrene cijene.
U pravu su, stoga, oni koji tvrde da će premijer, simbol i metafora hrvatske političke bahatosti, do daljnjega radije trpjeti političko poniženje. Nešto je od toga već nesebično proslijedio do ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Topla fotelja to uvijek opravdava, a neukoj će javnosti odugovlačenjem, ljutitim izrazom lica i glasovima o potrebi dodatnog usuglašavanja prodavati uvjerenje kako zapravo on drži Penavu za one poznate kuglice. Igrokaz će trajati narednih tjedana i mjeseci.
Osjetno je veća vjerojatnost da Domovinski pokret otkaže koalicijsku suradnju, ukoliko ih neki njihovi medijski stratezi uvjere kako pod svaku cijenu moraju izaći iz vlasti puno prije redovnog izbornog termina. Jedino bi tada bilo moguće njihovo preskakanje izbornog praga. Jedan je od tih stratega ovih dana uvjeravao javnost o opravdanost torcidaškog bauljanja splitskim ulicama, njihovoj humanosti i odanosti društvenim vrijednostima. Ostaje nada da će isti Penavu i Ćipu uvjeriti kako je saborski krš i lom najbolje rješenje za njihovo još snažnije prigrabljivanje vlasti. Istina je da se bore za našu bolju prošlost, ali im je jednako važno da na tim trusnim temeljima grade i tamnije obojenu hrvatsku budućnost.
NEDAVNO OBJAVLJENO
