U srijedu je u 91. godini života preminuo Mijo Kovačić, posljednji velikan naivnog slikarstva.
Kada se govori o Miji Kovačiću, često se spominju njegove riječi iz 1997. godine: “U mom opusu još nije naslikana najbolja slika. O njoj stalno mislim. Radim za dušu, da ostavim nešto obitelji, narodu, potomcima. Da se zna gdje sam bio, zašto sam živio. Najveća mi je želja vrijeme, htio bih završiti sve što sam započeo”.
Je li Kovačić ipak naslikao svoju najbolju sliku ili završio sve što je započeo, nikada nećemo sigurno znati, no obitelji, narodu i potomcima ostavio je golem slikarski opus iznimnog značaja, a svojim odlaskom prazninu u kulturnoj baštini Podravine i Hrvatske.
UČIONICA PRIRODE
Rođen 5. kolovoza 1935. u Gornjoj Šumi nedaleko Molvi i Hlebina, s ovoga je svijeta otišao baš 22. travnja 2026. godine na Dan planeta Zemlje, a što se u njegovom slučaju ne čini nimalo slučajnim.
Kao najmlađe od petero djece, djetinjstvo je proveo uz krave na paši. Kasnije je u četiri razreda osnovne škole u Molvama svladao „tečaj botanike, zoologije, anatomije i svih ostalih predmeta iz života sela“. Drugim riječima, njegov život i njegovo slikarstvo uvijek su bili prožeti iskonskim motivima ljudskog postojanja na Zemlji, prije nego je otišao u zvijezde.
PODRAVSKI PROMETEJ
Savršeno je to sažeo povjesničar umjetnosti Marijan Špoljar.
– Kovačić je bio posljednji iz plejade Velikih. Njegovim odlaskom zatvara se jedna epoha: nama ostaje simbolički i umjetnički kapital koji, iz njegovih radova i djela ostalih korifeja naše naive može graditi neke nove odnose. A sam Mijo Kovačić uvijek će biti inspiracija pa i mjera za sve one koji vjeruju u prometejski mit: Iz mraka, bijede i osame Gornje Šume ući među zvijezde – rekao je Špoljar.
Prvi odriješiti korak na tom prometejskom putu dogodio se 1953. godine kada se 18-godišnji Kovačić susreće s radovima Krste Hegedušića i Ivana Generalića. Susret s Generalićem u susjednim Hlebinama za njega je bio presudan jer je upoznao drugog neškolovanog seljaka koji je u svijetu postao proslavljeni slikar.
OD KOPRIVNICE DO VATIKANA
Već sljedeće godine Kovačić po prvi puta izlaže u Koprivnici s Gažijem, Filipovićem i Večenajem, a samostalno prvi put 1961. godine u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu. Desetljeće kasnije sudjelovao je s Generalićem i Večenajem u turneji hrvatske naivne umjetnosti, a kasnije izlagao po cijelom svijetu pa čak i u Vatikanskim muzejima.
– Veliki me majstori nisu mogli skrenuti, oni su gledali svoje ljude i pejzaže u svom vremenu, kao što ih ja gledam u ovom svom – govorio je Kovačić.
Najzad je stiglo i vrijeme u kojem na Miju Kovačića, njegove ljude i njegove pejzaže ponovno gledamo nekim drugim očima, iz svog vremena u kojem više nema Mije Kovačića, ali samo naizgled jer njegovi su lik i djelo – bezvremeni.