Koprivnica je početkom srpnja svečanim skupom i spomen-izložbom dostojno obilježila 100. obljetnicu rođenja znanstvenika, humaniste i sportaša dr. Žarka Dolinara (Koprivnica, 3. srpnja 1920. – Basel, Švicarska, 9. srpnja 2003.).
U spomen-izložbi prigodno i simbolički nazvanoj „Dolinarovih 100/100“ koja je izabranom građom iz njegove iznimno bogate i značajne ostavštine u nacionalnim relacijama predstavila koprivničkoj javnosti sve njegove životne interese, izazove i biografske dosege, nalazila se i plaketa Pravednika među narodima.
Nju je braći Borisu i Žarku Dolinaru dodijelila Država Izrael 21. prosinca 1993. godine jer su riskirajući svoje živote spasili život više od 300 Židova u Zagrebu u vrijeme II. svjetskog rata i rasnih, nacionalnih i vjerskih progona za Nezavisne države Hrvatske.
Na samom skupu posvećenom Žarku Dolinaru upravo je o toj Povelji izraelskog parlamenta, Kneseta i Muzeja Yad Vashem u Jeruzalemu vrlo sadržajno govorila dr. Sanja Švarc Janjanin, predsjednica Židovske općine u Koprivnici.
Braća Dolinar u vrijeme II. svjetskog rata u Zagrebu izrađivala su u podrumu – radionici obiteljske kuće propusnice za Židove koje su značile život, a koje je snalažljivi Žarko spretno pribavljao za svojih učestalih posjeta ustaškom redarstvu te su u njih naknadno upisivali imena i prezimena Židova.
Zahvaljujući brojnim svjedočanstvima preživjelih Židova, braći Dolinar dodijeljena je ova Povelja koja se može vidjeti na izložbi u Galeriji Mijo Kovačić još danas, u petak, 24. srpnja kada se zatvara za javnost.
Za kulturu sjećanja na II. svjetski rat u našem gradu, a podsjetimo da je to današnja memorijska baština Europske unije i cijelog svijeta, od velike je važnosti datum na koji se dogodio koprivnički holokaust 22. na 23. srpnja, a prema nekim podacima 23. na 24. srpnja 1941. godine.
Na taj datum je u jednoj noći nestala je koprivnička židovska zajednica i otpremljena u Danicu, prvi koncentracijski logor u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. U isti je logor, osnovan gotovo po osnutku ove satelitske nacističke države (10. travnja) već 15. travnja i kao jedan od 30-ak u tadašnjem ustaškom logorskom sustavu, još 25. travnja doveden ugledni koprivnički liječnik, Židov, dr. Željko Selinger.
Tamo je bio premlaćivan, ranjen pištoljem i takav izmrcvaren odveden u Jadovno gdje je ubijen na samom početku kolovoza. Stoga Koprivnicu danas treba smatrati gradom ishodištem logorskog holokausta u NDH, a što je ovo proljeće apostrofirano i registrirano i na velikoj izložbi „Ako tebe zaboravim… Holokaust u Hrvatskoj 1941.-1945./ Zadnje odredište Auschwitz“ pod patronatom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Od travnja ustaško je povjereništvo za grad i kotar Koprivnicu dosljedno provodilo rasne zakone pa je Židovima bilo zabranjeno svako kretanje od 19 do 7 sati, ulazak u gradski park, uveden je prisilan rad prema kome su morali čistili gradske ulice i umjesto košenja trave čupali su je rukama te su od svibnja nosili žutu traku na rukavu, a kasnije na prsima i leđima prišivenu žutu tkaninu veličine 15 cm s oznakom “Ž” i Davidovom zvijezdom.
U skladu s brojnim zakonima isključeni su iz gospodarskog, kulturnog i javnog života grada, dok je djeci zabranjeno pohađati škole. U koprivničkoj je navedenoj ‘kristalnoj noći’ prema povjesničaru dr. Zdravku Dizdaru „sakupljeno“ na Zrinskom trgu i kamionima odvedeno u logor Danicu 356 Židova, među kojima 51 dijete.
Odmah potom deportirani su u logore Jasenovac, Gospić, Jadovno, Loborgrad, Lepoglavu, Staru Gradišku, Auschwitz i Auschwitz-Birkenau i bio je to put bez povratka za 95 posto te iznimno vrijedne etničke zajednice koja je kroz gotovo stotinu godina naš grad upisivala u srednjoeuropski gospodarski i kulturni krajolik.
Danica, prvi koncentracijski logor u NDH, danas je identitet grada Koprivnice, grada ishodišta logorskog holokausta. O tome nas opominje i jedna od koprivničkih ulica koja nosi naziv Pravednika među narodima. I kao što je Auschwitz za mali poljski gradić Oswiecim (kod Krakowa) ili logor Jasenovac za mjesto Jasenovac. Ili razoreni grad Vukovar i Ovčara za moderni hrvatski Vukovar.
U tom smislu, današnja srednjoeuropska Koprivnica treba tražiti svoj identitet preko Spomen područja Danica i kao povijesni grad velikog potencijala razvijati takozvani memorijalni, “dark“ ili „crni“ dolazni turizam, poput primjerice Auschwitza koji posjećuju milijuni turista, i to primarno radi sjećanja, a potom i zbog gospodarskih vrijednosti.
Preduvjet za to je revitalizacija Spomen područja Danica ususret 80. obljetnici osnivanja (1941.-2021.), a u skladu s kulturom sjećanja primjerenoj 21. stoljeću i sveukupnih europskih horizonata Republike Hrvatske. Baš kao što bi takve vrijednosti zagovarao i naš znameniti sugrađanin dr. Žarko Dolinar.