U šumama koje se prostiru od Bilogore pa do Zapadne Slavonije živjela su davno bića visoka kao kuća i snažna kao oluja.
Tako barem kažu narodne priče o Vedima, dobrim i zlim divovima o kojima se u Podravini i Prigorju pripovijedalo do sredine 20. stoljeća nakon čega postepeno nestaju.
Iako ogromni i snažni, divovi Vedi nisu bili besmrtni, već su umirali kao i ljudi, no nije poznato kada, kako i od čega. Danas ih, kažu, mogu vidjeti samo odabrani koji znaju tajne šume.
Narodne priče uvijek su barem djelomično inspirirane stvarnim životnim i prirodnim pojavama pa bi Vedi lako mogli biti divovi koji i danas stoje skriveni u šumama, ali su stari, tihi i onemoćali.
MOČILSKI STARAC
Jedan takav drevni div nalazi se u Močilama nedaleko Koprivnice, u privatnom dvorištu tik do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Riječ je o stablu pitomog kestena (Castanea sativa) koje je staro oko 420 godina i predstavlja jedno od rijetkih toliko starih i još sačuvanih stabala ove ugrožene vrste.
Stari močilski kesten zaštićen je 2001. godine kao spomenik prirode, a danas je bolestan i u prilično lošem stanju. Obolio je od raka kestenove kore i mjestimične nekroze kore, no još je uvijek živ te za njega brinu djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Koprivničko-križevačke županije.
U suradnji sa stručnjacima iz Šumarskog instituta liječe, održavaju i saniraju kesten, a njegovo će stanje pratiti dokle god ostane na životu. Kako nam je rekla ravnateljica Ustanove Željka Kolar, stablo su u nekoliko navrata liječili.
– Liječili smo ga, premazivali i sad je gotovo, tako je kako je. Kesten se sada koristi u edukativne svrhe kako bi se pokazalo kojim je bolestima podložan te na koji način na zdravlje i život stabla utječu klimatske promjene s kojima se suočavamo – rekla je Kolar
Pitomi kesten u povoljnim uvjetima može živjeti i do pola tisućljeća, narasti do 25 metara u visinu, a uz pravilnu njegu razvija veliku i bujnu krošnju. Slično je i s ostalim autohtonim stablima koja rastu u Podravini pa tako bukve mogu poživjeti i više od 300 godina, topola do 200, a grab do 150 godina.
STOLJETNI DIVOVI
Uz kesten, najdugovječniji autohtoni div je hrast lužnjak (Quercus robur L.) koji u prosjeku živi između 500 i 800 godina pa i dulje.
Takvi stoljetni divovi nastanili su park u neposrednoj blizini Šumarije Repaš koja se nalazi u Ždali. Zaštitu spomenika prirode dobili su 1998. godine kada ih je bilo sedam, no danas su živa samo dva te su prema procjenama stara oko 370 godina i smatraju se najstarijim primjercima te vrste u Podravini i šire.
Preživjeli starci u znatno su boljem stanju od svog kolege pitomog kestena, a dobra je vijest i što su niknule mlade sadnice uzgojene iz sjemena zaštićenih stabala. Ovi divovi dom su brojnim pticama, mahovinama, gljivama, kukcima i paučnjacima, a zanimljivo je da na njima živi i prepoznatljiva endemska stjenica.
Posljednji par starih zaštićenih hrastova visok je oko 28 metara i ima izrazitu estetsku, obrazovnu te kulturno-povijesnu vrijednost, a na važnost njihovog očuvanja ukazuju i istraživanja prema kojima hrast lužnjak u šumama pojačano odumire još od početka 20. stoljeća.
NESIGURNA BUDUĆNOST
I njima danas prijete klimatske promjene, manjak padalina i porast temperatura te štetnici poput mrežaste stjenice, no ostaje nada kako će i ova stabla uspješno sačuvati djelatnici Javne ustanove za zaštitu prirode u suradnji sa stručnjacima iz Hrvatskih šuma.
Ljudi danas znaju više nego što su znali njihovi preci koji su pripovijedali o Vedima, no pitanje je jesu li i pametniji. Opstanak ovih posljednjih tihih šumskih divova jednako je u prirodnim kao i u našim rukama, a ako pomognemo njima, sigurno će nam to vratiti baš kao što i stara poslovica kaže: Daj Bože da nam naši Vedi pomognejo!
