Nevjerojatno je što su hrvatski desničari, uz pomoć rigidne HDZ-ove promidžbe, uspjeli učiniti. Kako se širinom, dubinom i oštrinom svojih razmišljanja nikad nisu mogli pohvaliti, ovoga su puta nadmašili sebe same. Iako im rezultat njihovog rada ide jako u prilog, lijevom i liberalnom dijelu hrvatske političke scene, karakterističnom po mlakosti i organizacijskim manjkavostima, to nikad ne bi uspjelo. Desničari su, naime, u svojim porukama javnosti obznanili da se o zdravlju građana i temeljnim ekološkim standardima Hrvatske brinu jedino „komunjare“, „jugonostalgičari“, „antihrvati“ i slična „bagra“, koja takvom „demagogijom“ narušava državnu stabilnost.
Poruka tog sadržaja, koja ne bi mogla kolati naširoko bez mreže koju vladajući imaju po terenu, izazvala je novo zgražanje javnosti i pojačala razinu revolta znatnog dijela hrvatskih građana. Kad su u Banskim dvorima i stranačkoj središnjici napokon shvatiti kakav su ideološki gaf napravili, HDZ-ovi su se stratezi na sve načine pokušali izvući iz tog neinteligentnog prozivanja svojih neistomišljenika. Nazvali su poruku takvog sadržaja „amaterskom“, a zna se da oni u obmanjivanju javnosti nisu amateri, ograđujući se od njenih poruka. Bio je to prvi u nizu pokušaja kontrole štete, no politički je autogol već procurio u medije.
NASILNO PROBIJANJE
Time je panika među HDZ-ovim dužnosnicima dosegla vrhunac. Prvi se puta u desetak godina vladavine premijera Andreja Plenkovića događa da glavni suparnik nije neopasna i nesnalažljiva oporba, već hrvatski građani koje previše ne zanima poigravanje stranačkim i ideološkim podjelama. Da bi problem bio nezgodniji, središte su bunta Gospić i Lika u cjelini, vjerojatno i drugi ugroženi dijelovi te županije. Do prije mjesec-dva bila je to najtvrđa HDZ-ova utvrda. Sada se političko povjerenje ruši poput kule od papira.
Nevolja nikad ne dolazi sama pa su se posvuda po Hrvatskoj, gotovo svakodnevno, počeo pronalaziti nezbrinuti i opasni otpad, nešto o čemu se dosad nije razmišljalo i što je bilo izvan vidokruga javnosti. Posebno je kritično, treba li to uopće i naglašavati, u Dalmaciji, gdje se oko odlagališta Karepovac stvaraju tenzije, budući da je Split okolnim gradovima i općinama zabranio dovoženje otpada. Tu će se idućih tjedan svašta događati, uz mogućnost nasilnog probijanja ulaza i fizičkog razračunavanja.
Jednom je to već učinio sinjski gradonačelnik Miro Bulj. Sve u svemu, Hrvatska se zbog nekontroliranog odlaganja i nesaniranja otpada predstavlja kao veliko smetlište, opasno po zdravlje, a istodobno se dovode u pitanje prirodni resursi i kompromitira turistička ponuda. Postaje to i ozbiljni europski problem, budući da je dio opasnog otpada uvezen iz susjednih zemalja.
MAFIJAŠKA HOBOTNICA
Kao što znamo, građanski je prosvjed na nacionalnoj razini zakazan u Zagrebu za subotu, 5. rujna. Ako je suditi prema reakcijama u javnosti, mogao bi imati dosad najveći broj sudionika od svih okupljanja vezanih uz svakovrsne društvene probleme. Jasno, o brojnosti će najviše ovisiti odaziv Zagrepčana. Bitno je da skup ne organiziraju stranke, što bi samo produbilo sukobljavanja, nego je tu građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ te nekoliko ekoloških udruga.
Poslat će se poruke koje traže potpunu promjenu načina gospodarenja otpadom i strogi nadzor inspekcijskih službi. Upravo je u tome, uz nezaobilaznu korupciju i uobičajenu pravosudnu neefikasnost, bio krucijalni problem Ako se zna da je premijer osobno kadrovirao u Državnom inspektoratu, koji se u mandatu Andrije Mikulića pretvarao u glavu mafijaške hobotnice, onda je građanski revolt više nego razumljiv.
Plenković je u srijedu odlaskom Gospić s čak pet resornih ministara još jednom pokušao umanjiti političku štetu. Dva je dana ranije govorio kako je puno puta bio u Gospiću i da nema potrebe za novim dolaskom, no piarovci su ga očito uvjerili da je problem oko stranačkog rejtinga toliko ozbiljan da treba progutati knedlu i pojaviti se u tom središtu ekološke bombe. Nitko ga tamo, osim infantilnog župana Petryja, koji se svojim ispadima odlično uklopio u tu afere, i malobrojnih lokalnih hadezeovaca, nije dočekao.
VODA IZ PIPE
Svjesna jedine svrhe dolaska, građanska inicijativa s njim nije htjela razgovarati. Televizijskim je ekipama servirano kako za stolom pije vodu iz pipe, što mu je bila najsnažnija poruka, da bi u svom prepoznatljivom stilu zaključio kako „nikakav prosvjed neće pomoći“. Skromna je gospićka predstava time okončana. Plenković je mogao pouzdano saznati samo to da mu je popularnost očito u padu.
Izvjesno je da će se do subote voditi politička bitka za svakog prosvjednika. HDZ i desničari će pokušati uvjeriti neodlučne građane da izlazak na ulice zbog „prenaglašavanja“ zapleta oko otpada čini štetu hrvatskoj državi i da je sve to samo ljevičarka politička obmana. Apelirat će na „svijest“ građana koje nazivaju „pravim domoljubima“. Jer, po njima, pravi je Hrvat onaj koji vjeruje bezrezervno Vladi i državnim institucijama i kad ne rade svoj posao.
A često ga ne rade, ili pomažu onima koji se bogate na račun javnih resursa. Domoljub po Plenkovićevoj mjeri maše zastavom, pjeva Thompsona i kao u ironičnoj pjesmi Prljavog kazalište na njegovo traženje „lupa petama“ i ponosno izgovara „sve za Hrvatsku“. Ne bi htjeli plašiti bahatog premijera, ali bojima se da su se te floskule pomalo izlizale.
IGOR ŠTIMAC
Dolazak na prosvjed će u tom kontekstu biti i indikator na koga HDZ i nadalje može računati. Neupitni su, jasno, koalicijski partneri i radikalna desnica, koje od zdravlja građana puno više zanimaju grobovi iz Drugog svjetskog rata i dizanje međunacionalnih tenzija. Tu su i brojne braniteljske i ideološki profilirane udruge koje se financiraju iz proračuna te pojedine kategorije korisnika socijalnih i mirovinskih prava koje su svjesne da dobivaju nešto zakonski dvojbeno, što bi neka lijeva vlast mogla preispitivati. Sada je samo pitanje je li ta nepokolebljiva vjera u vladajuću stranku ponajprije stvar rukovodstava pojedinih udruga, ili je u pitanju još uvijek veći dio biračkog tijela.
Pada u oči kako među javnim osobama koje su u priličnom broju dale potporu skupu, gdje dominiraju osobe iz kulture i estrade te neovisni znanstvenici i intelektualci, nema gotovo nikoga iz sportske domene. To ponajbolje kazuje u kojoj su mjeri vrhunski sportaši vezani uz državne institucije i tvrtke koja ona kontrolira. Neki od njih, primjerice bivši nogometni izbornik Igor Štimac, spadaju i među najradikalnije protivnike okupljanja koje svjesno vezuju isključivo uz ideologiju „protuhrvatske“ ljevice, kao da uopće nije važno što će se događati u Gospiću i drugdje po Hrvatskoj.
LJEVIČARSKO LOVIŠTE
Zbog svega je toga na desnome spektru u najtežoj situaciji Most, jedina stranka koja je nedvosmisleno stala na stranu građanskih i ekoloških udruga. Grmojina se ekipa osjeća poput brodolomca na pustom otoku okruženom mrskim im oporbenjacima iz suprotnog ideološkog tabora. Posljednjih dana snažno apeliraju na hrvatsku desnicu da se napokon ekološki osvijesti i prihvati vrijednosti za koje se zalažu građanske inicijative. Napominju da to nisu stranačka i ideološka pitanja.
Po njima, briga za zdravlje i okoliš ne smije biti ljevičarsko „lovište“, jer bi upravo to moglo biti prijelomno na idućim parlamentarnim izborima. Zasad na takve vapaje nemaju odgovor. HDZ ne pokazuje namjeru da bi bilo kome od svojih štićenika tolerirao takvu „izdaju“. Važno im je zadržati vlast, a samo nebo zna što donosi sutrašnjica. O trajnom gubitku vjerodostojnosti još ne stignu razmišljati.
Nesporno je da zagrebački prosvjed neće srušiti Plenkovićeve vlastodršce, jer je „osiguračima“ u saborskoj većini previše dobro da bi zbog bilo kakvog zdravstvenog i ekološkog problema pokazivali empatiju prema ugroženim skupinama. Društvena savjest, kao i uvijek u hrvatskoj zbilji, nije na cijeni.