Site icon danica.pro

Podravka je 70-ih stambeno zbrinula 2000 radnika. Je li to danas moguće?

Stambena kriza sve žešće trese temelje brojnih društvenih zajednica u Europi.

Mlade obitelji s prosječnim primanjima jako teško mogu do vlastitog krova nad glavom. Kreditni uvjeti sve su stroži, učešća za preskupe stanove sve veća. Da apsurd bude potpun, cijena novogradnje na zagrebačkoj Trešnjevci, primjerice, već doseže i 7000 eura po kvadratu.

Država je, doduše, pokrenula program rješavanja stambene krize koji predviđa gradnju novih stanova, ali i stavljanje u funkciju praznih u kojima ne stanuje nitko. A takvih je, prema procjeni Ministarstva, danas u Hrvatskoj čak oko 600.000.

FALI 237.000 STANOVA

S druge strane, Vlada procjenjuje kako u Hrvatskoj ovog trena nedostaje otprilike 237.000 stanova. U Zagrebu oko 38.000, Varaždinskoj županiji 16.100, Međimurskoj 11.200, Koprivničko-križevačkoj 9000, Bjelovarsko-bilogorskoj županiji 6500.

PODRAVKA / Tvrtka je izgradila novo stambeno naselje u Koprivnici; pogled s Podravkinih silosa krajem 70-ih godina

U gradu Varaždinu pritom fali oko 2100 stanova, Čakovcu 2200, Bjelovaru skoro 2300, Koprivnici 1800, a Križevcima oko 1830 stanova, brojke su Bačićeva Ministarstva.

Država je zbog toga donijela program priuštivog stanovanja kojim do 2030. godine planira stvoriti 19.000 novih stambenih jedinica: 8000 izgraditi, aktivirati 9000 trenutno praznih, graditi i obnoviti 2000 stanova na potpomognutim područjima.

Ako se taj program obistini, riješit ćemo osam posto onog prvotnog problema koji kaže da nam fali skoro 237.000 stanova. Jasno, uz uvjet da u međuvremenu brojka ne naraste. Ne čini se kao pretjerano optimistično.

MIGRACIJA STANOVNIŠTVA

Najuspješniji projekt priuštivog stanovanja u povijesti Hrvatske vjerojatno je provela prehrambena kompanija Podravka vlastitim snagama i sredstvima 70-ih godina prošlog stoljeća. Bilo je to doba snažnog razvoja tvrtke i velikog vala zapošljavanja.

Zbog brutalnog rasta prodaje, prije svega Vegete i juha, Podravka je širila kapacitete i otvarala stotine novih radnih mjesta. Došlo je do velikih migracija stanovništva iz sela u Koprivnicu, ali i iz drugih djelova države.

Dogodila se velika stambena kriza, pa je Podravka vrlo brzo shvatila da se to mora promptno riješiti. Osmislila je vlastiti model stanogradnje i odmah krenula u njegovu provedbu.

Tako je od 1967. do 1979. godine Podravka izgradila ukupno 318 novih stambenih jedinica u što je uložila gotovo 194 milijuna dinara, te je početkom 1980. godine raspolagala s nešto više od 500 stanova u društvenom vlasništvu.

ODOBRENO 2800 KREDITA

Podaci iz Podravkine monografije izdane 1980. godine otkrivaju kako je godišnje u prosjeku gradila 24 nova stana. Ali, ne samo to: tu su bila i “značajna izdvajanja za pomaganje (kreditiranje uz vrlo povoljne uvjete) individualne stambene izgradnje kod zaposlenih radnika”.

Broj kredita i novih stanova / Monografija Podravke 1980.

“Tako je od 1967. do 1980. godine, uz primjenu temeljito razrađenih kriterija i angažiranje Saveza sindikata i organa samoupravljanja, odobreno čak 2815 takvih kredita u ukupnom iznosu (po tekućim cijenama) od gotovo 90 milijuna dinara”, navode u tvrtki.

U Podravki procjenuju kako je iznimno povoljnim kreditima svoje stambeno pitanje riješilo dodatnih oko 1500 obitelji radnika. Uz 500 izgrađenih stanova, to je ukupno 2000 radničkih obitelji s vlastitim krovom nad glavom.

Sva ta ulaganja “znatno su ublažila stambenu krizu, tako da u Podravki faktički nema radnika s obitelji i stažom dužim od šest godina koji nema riješeno stambeno pitanje”, s ponosom su istaknuli.

DRUŠTVENI STANOVI

U tom razdoblju u Koprivnici je kod Podravkinih tvornica u Starčevićevoj niknulo cijelo stambeno naselje na današnjem Trgu kralja Tomislava s više stambenih zgrada, osmerokatnica i četverokatnica. Tvrtka je lokalnoj zajednici darovala i zgradu koja je preuređena u dječji vrtić.

Radnici koji su dobivali društvene stanove po određenim kriterijima plaćali su mjesečnu simboličnu naknadu. Kasnije su, ukidanjem takvog stambenog fonda u procesu pretvorbe i privatizacije Podravke, mjesečnu naknadu nastavili uplaćivati u gradski proračun.

Time je Podravka riješila ključni razvojni problem sredinom 70-ih: rastuću potrebu za radnom snagom zbog gradnje novih tvornica i proširenja postojećih pogona. Bilo je to vrijeme socijalizma i radničkog samoupravljanja, kad se profit ulagao u ljude, razvoj, kulturu, sport, raznodu i odmarališta.

Exit mobile version