Odgajatelji u dječjim vrtićima ni dvije godine nakon uredbe Vlade nemaju koeficijente i plaće jednake nastavnicima u školama.
Vlada je još 1. ožujka 2024. godine doradila postojeći Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju prema kojem bi svi zaposlenici svih vrtića trebali imati veće osnovice i koeficijent 2,01.
Međutim, osnivači vrtića, odnosno jedinice lokalne samouprave u cijeloj Hrvatskoj debelo kasne s poštivanjem Zakona pa radnici u vrtićima još uvijek nemaju prava koja im zakonski pripadaju.
Kako nam je pojasnio predsjednik Republičkog sindikata radnika Ivan Majdak, svi gradovi i općine osnivači vrtića trebali su promijeniti pravilnike o radu i u njih ugraditi nove koeficijente i osnovice po uredbi Vlade ili napraviti anekse kolektivnih ugovora.
Prije uredbe o uskladi, koeficijent djelatnika vrtića bio je 1,4 s osnovicom oko 900 eura, a sada je koeficijent 2,01 s osnovicom 1,485 eura odnosno oko 2.000 eura bruto plaće svakog odgajatelja.
GRADOVI NE POŠTUJU ZAKON
– Od tri grada u Koprivničko-križevačkoj županiji, uskladu su učinili jedino Križevci i to nakon što se u priču uključio moj sindikat. Koliko znam, Koprivnica koeficijente diže po etapama, a mislim da je tako i u Đurđevcu. Dakle, kasne, ne poštuju Zakon i idu s postepenim usklađivanjem – kaže Majdak i dodaje kako se za križevački slučaj pročulo u cijeloj Hrvatskoj.
Majdakov sindikat sada od Grada Varaždina traži i razliku plaća od 1. ožujka 2024. do potpisivanja novog usklađenog ugovora, no Grad to odbija i tvrdi da im država ne može nametnuti plaće koje oni moraju financirati.
– Naravno da može, a nije istina ni da država ništa ne financira. Udruga Sidro koja radi na zaštiti odgajatelja i s kojom izvrsno surađujemo, izračunala je da je Grad Varaždin dobio oko 800.000 eura potpora za plaće vrtićima. Prema tome, ne mogu reći da nisu dobili ništa, a uostalom, sindikat to ne zanima. Naša briga je da radnik dobije plaću koju zaslužuje – ističe Majdak.
ZA FEŠTE SE IMA, ZA PLAĆE NE
Kako kaže, ako se za Špancirfest ili Renesansni festival mogu izdvojiti ogromna sredstva, može se i ljudima dati plaće koje im pripadaju.
– Za fešte, događanja i razne gluposti se ima, a dok radniku treba dati 50 eura nekakvog dodatka koji mu zakonski pripada, onda se nema novaca – oštar je Majdak.
Nije riječ o malim svotama jer razlike u plaći prije i poslije uredbe o usklađivanju za period od šest mjeseci dosežu iznose i do 5000 eura bruto.
Problem je, tvrdi, i u tome što radnici većinom nisu niti svjesni što im pripada, nego idu linijom manjeg otpora jer ih gradski oci i sindikati koji s njima posluju uvjeravaju da je postepeno usklađivanje osnovica i koeficijenata dobro rješenje.