Foto: OFENZIVA / INSTAGRAM / Slavenovi igrači uriniraju na stadionu
Rezervni igrači Slavena Belupa uriniraju pokraj igrališta na kojem je u tijeku prvoligaška utakmica protiv Rijeke.
Na tribinama je oko tisuću ljudi, utakmicu uživo prenosi televizija. Na leđima igrača se kočoperi natpis s imenom glavnog sponzora, Belupa, te dobavljačem sportske opreme Jako.
Fotografija je poslije subotnje tekme osvanula na Instagramovu profilu Ofenziva, a prenijeli su je i neki nacionalni mediji. Nejasno je što se to moglo dogoditi u glavama igrača da odluče pišati ovako javno, pred auditorijem. No, slika prilično dobro opisuje klupski trenutak hrvatskog prvoligaša.
Slaven igra na najružnijem prvoligaškom stadionu koji nikad nije do kraja izgrađen i koji svako malo ozbiljno prokišnjava. Na igralište je usred tekme znao utrčati i pas, a nije neobično i da se prskalice za zalijevanje travnjaka uključe baš kad ne treba.
Klubom koji je formalno udruga građana zapravo gospodari jedan jedini čovjek, a svi drugi zakonom propisani organi su samo privjesci – skupština, direktor, uprava, nadzorni odbor. On, nota bene, odlučuje i o tome tko će u skupštini zastupati interese svih nas klupskih članova koji uredno plaćamo članarine i kupujemo godišnje karte.
Slavenovo je poslovanje zato potpuno netransparentno, a klub nije učinio baš ništa da se jače približi lokalnoj zajednici i navijačima. Ponekad se čini da su oni sami sebi dovoljni. I da je važnije nakon svake tekme tulumariti do zore ispod tribina nego pokušati stvoriti barem privid demokratskog “narodnog kluba”.
Dok se drugi nogometni klubovi demokratiziraju i otvaraju navijačima i zajednici (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Istra…), Slaven ostaje začahuren u model koji na ovaj ili onaj način funkcionira već desetljećima. I što je najbolje – nitko se ne bi štel mešati – ni sponzori, ni lokalna politička zajednica, ni klupska uprava koju bi se formalno ipak moralo nešto pitati.
No, Slaven bi ipak trebao postati klub u kojem bi pravi članovi, odnosno pravi navijači koji plaćaju svoje članarine i karte možda imali svoje autentične predstavnike u skupštini, upravi, nadzornom odboru. Ne one koje bira i kontrolira jedan čovjek.
Možda bi tada bilo organiziranije navijačke skupine, ozbiljnijeg pritiska na gradske strukture da sagradi stadion dostojan Slavenovih rezultata i tradicije, ali i čistijeg poslovnog modela. Ali, to se ne događa.
Jer tu je kupoprodaja igrača i rad s menadžerima i skupim odvjetnicima, zapošljavanje podobnih i angažman provjerenih dobavljača, omladinska nogometna akademija koju, inače, honorarno vodi nastavnik tjelesnog u osnovnoj školi…
Slaven je zaslužio bolje od toga. Tu je već 30 godina, u elitnom nogometnom društvu, jedan od najstabilnijih prvoligaša u državi. Ima vjerne i jake sponzore (Podravku i Belupo), ima solidne sportske rezultate i perspektivu.
No, ima i ovo na fotografiji: provincijsko-čobanski mentalitet zbog kojeg nam se gosti koji dolaze na tekme iz većih gradova često podsmjehuju. Možda je došlo vrijeme da o sudbini i ugledu Slavena počnu odlučivati oni od kojih se to očekuje – klupska uprava u kojoj sjede i ugledna menadžerska imena.
NEDAVNO OBJAVLJENO
