Foto: VINDIJA / KOKA / ILUSTRACIJA
Poznata prehrambena kompanija sa sjevera značajno je digla profitabilnost tijekom prošle godine te je ostvarila najveću neto dobit u povijesti.
Riječ je o varaždinskoj Vindiji koja je lani imala prihode od 492 milijuna eura uz skroman rast od četiri posto. To je manje od godišnje inflacije pa se iz toga može zaključiti kako je Vindijina prodaja vjerojatno količinski pala. To se dogodilo i predlani.
No, zato je dobit lani iznosila 30 milijuna eura i bila je veća za čak 45 posto. Profit je snažno bio skočio i predlani, premda je prodaja i tada rasla manje od 4 posto. Kako se to dogodilo? Odgovor na to pitanje krije se, po svemu sudeći, u značajno nižim troškovima nabave sirovine i repromaterijala.
Slično kao i kod drugih tvrtki – dok je cijena žitarica, ambalaže, energije tijekom pandemije i početka ruske agresije na Ukrajinu snažno rasla, dizale su se cijene proizvoda. Kad se nabavno tržište stabiliziralo, a ulazni troškovi počeli padati, cijene proizvoda su nastavile rasti ili u najboljem slučaju ostale iste.
Taj se efekt vidi kod mnogih prehrambenih kompanija u Hrvatskoj, a možda najviše u pekarskoj industriji. Mlinar je, primjerice, lani imao 9 milijuna eura dobiti uz rast od 172 posto, Pekara Dubravica 5,6 milijuna (49 posto više), Bosin Pekar Tomo iz Vinkovaca 2,9 milijuna (plus 99 posto), Pan-pek 1,4 milijuna (182 posto više).
To je ogroman skok profita koji uglavnom nije popraćen značajnijim rastom ukupnih prihoda. Rasli su i prihodi, ali većim dijelom na krilima novog dizanja cijena. Uostalom, najveće trgovačke marže na prehrani su upravo na pekarskim proizvodima.
I Vindijina tvrtka Koka lani je ostvarila velik skok dobiti koja je iznosila 14 milijuna eura uz rast od 64 posto. Prihodi su joj pritom iznosili 216 milijuna eura, što je zapravo stagnacija (rast od zanemarivih 0,8 posto).
Prosječna neto plaća u Vindiji prošle je godine bila oko 1170 eura (veća za 120 eura), a Koki 900 eura (100 eura više nego predlani). I jedna i druga tvrtka digle su plaće za oko 12 posto, premda im je prodaja količinski zapravo padala.
Sve to ide u prilog našeg zaključka kako su niži ulazni troškovi većine sirovina, ambalaže, papira, energenata, žitarica i drugoga u odnosu na pandemiju i početak ruske agresije presudno obilježili poslovne brojke mnogih domaćih prehrambenih kompanija lani i predlani.
Na koncu još nešto: i te su brojke pokazale kako Vladina odluka o ograničavanju cijena osnovnih namirnica i kućnih potrepština nije imala efekta. Cijene i dalje rastu, kao i profiti trgovaca i proizvođača.
NEDAVNO OBJAVLJENO
