Foto: FACEBOOK / Miroslav Škoro kao predsjednički kandidat
Daleke 2003. bio sam na koncertu Miroslava Škore u Rijeci. Iako ga nisam previše slušao, otišao sam s društvom upotpuniti tu subotnju večer. I oduševio se. Vokalnim sposobnostima gospodina Škore nisam se pretjerano divio, ali cijelom atmosferom na koncertu Škoro je suvereno upravljao kombinirajući svoj smisao za humor s odličnom glumom i režijom na pozornici.
Svaka riječ kao da je bila pomno odabrana, na trenutke sam mislio da sam u kazalištu i da slušam neki mjuzikl. Škoro je tada na mene ostavio dojam kako je uz romantičnog šansonijera i vrlo dobar glumac.
Škoro je danas političar s vrlo dobrim izgledima da poremeti planove dvjema političkim snagama koje su se dosada izmjenjivale u vođenju Hrvatske. Nakon predsjedničke epopeje, koja samo radi njega samoga nije završila pobjedom (snažnog sam mišljenja kako ga je drugog kruga, a time i pobjede, koštala neshvatljiva indisponiranost na HRT-ovom sučeljavanju), Škoro se po vlastitom priznanju osjetio dužnim prema više od 400.000 birača koji su ga poželjeli vidjeti na Pantovčaku.
Osnovan je Domovinski pokret čije ime neodoljivo podsjeća na Domoljubnu koaliciju iz 2015. koju je tada predvodio Tomislav Karamarko i u nju potrpao svu silu političkih patuljaka koji su mu donijeli samo 59 mandata i kalvariju znanu kao prva Mostova ofenziva. Riječ pokret zapravo simbolizira široku frontu ljudi željnih promjena.
Pokreti su često nastajali u vremenima rascjepa političkih, socijalnih, vjerskih i općenito društvenih kretanja. Pokreti su često značili i početak revolucionarnih događanja koji su se potom gušili u vlastitim revolucionarnim gibanjima, rastaljujući se na manje segmente, što u ljudskom, što u idejnom potencijalu. Tako je nastao i HDZ krajem osamdesetih godina 20. stoljeća.
Škorin pokret danas snažno podsjeća na pravovjerniji HDZ. Pod njegov politički kišobran skupili su se svi oni koji su ili bili dijelom HDZ-a, ili su htjeli biti, ali zbog vlastitih stavova nisu bili higijenski prihvatljivi, ili su im naginjali i odrađivali za njega suspektne poslove subverzivno raslojavajući vlastito biračko tijelo.
Miroslav Škoro glumi poduzetnika, govori o manjim porezima, pokušava ostaviti dojam čovjeka koji razumije ekonomiju i ne propušta naglasiti kako je on doktor ekonomskih znanosti. Jer to se, istina, po sadržaju ne bi reklo, pa nije zgorega to naglasiti. U jednoj od emisija u kojoj je gostovao čak je i donio program kojega je po vlastitom priznanju sam napisao, ali je zaboravio sadržaj istoga.
Dok Škoro tako narod zabavlja svojim ekonomskim znanjem, oko sebe je okupio ekipu od nemila do nedraga, nekadašnje Bandićeve žetončiće, propale pravaše, nanovo otkrivene domoljube, ljude koji se zaklinju u kršćanske vrijednosti ne znajući napraviti znak križa i ostale, manje talentirane glumce.
Prenemaganje i fingiranje svađe između izglednih koalicijskih partnera ima za cilj prikazati, u slučaju HDZ-a, jedinu istinsku snagu za uspješno vođenje države; i mijenjanja, u slučaju Domovinskog pokreta, konzervativne paradigme za ništa manje uspješno vođenje države.
Pri tome Domovinski pokret želi mijenjati HDZ, koji je skrenuo s puta tvrdog konzervativizma što se najjasnije vidi prelascima viđenijih hadezeovaca u Škorin pokret, a HDZ istodobno glumi strogu majku koja će u predizborno doba kuditi svoju neposlušnu djecu, ali će ih nakon izbora majčinskom dobrotom sve prigrliti natrag dajući im poklončiće u vidu sinekura.
HDZ-u u posljednje vrijeme baš ne ide jer ih svakodnevno prate afere ili infantilni potezi pojedinih ministara koji se potom moraju opravdavati pred novinarima čineći pri tom djetinjaste greške. Rejting pada, posebno u „utvrdama“ Slavoniji i Dalmaciji, koliko se god vladajuća stranka trudila predstaviti kao pobjednica protiv korone.
Dotacija EU u vidu bespovratnih 7,3 milijarde eura predstavlja se kao osobna pobjeda velikog vođe, premijera Plenkovića iako smo i do sada imali prilike vidjeti kako HDZ upravlja novcem poreznih obveznika koji su nestajali u crnim torbama i stranačkim fondovima.
Sve to znak je za uzbunu jer unaprijed dobivena pobjeda mogla bi se pretvoriti u neočekivani poraz. Paradoksalno, u takvoj situaciji HDZ-u je u interesu da se svi njihovi otpali glasove skupe u Škorinom bazenu. Jedino tako bit će sigurno pretvoreni u mandate koji će se onda stopiti s maticom nakon izbora.
Stoga međusobni napadi kako je glas za onoga drugoga zapravo glas za nekoga trećega zvuče totalno nevješto i odraz je nesigurnosti i jedne i druge strane. Jedina istina koju i HDZ-ovi i Škorini birači moraju znati jest ta da je glas za HDZ zapravo glas za Škoru, a glas za Domovinski pokret glas za HDZ. Kada se na koncu ti glasovi zbroje, dobit ćemo koruptivno-klerikalnu sinergiju u vidu saborskih mandata i dobru podlogu za diobu plijena.
Ukoliko izborna apstinencija ostane na razinama od prošlih izbora, a moguće i veća, morat ćemo konstatirati kako će uz korupciju, nova hrvatska paradigma postati radikalno – klerikalni pokret koji neće birati sredstva da Hrvatsku pretvori u mjesto gdje je važnije pitanje gdje si bio 91. (koje Škoro dinamično izbjegava) od pitanja gdje ćemo biti 2031.
Ukoliko birači građanske orijentacije ove izbore ne shvate ozbiljno i tako izrežiraju kombinaciju korupcije i radikalizma, sami sebi priuštit će loš kazališno – politički komad i onemogućiti razvoj građanske i pravne države. To bi značilo da je zastor nad Hrvatskom spušten, a lajbeki raskopčani.
NEDAVNO OBJAVLJENO
