Na današnji dan 2008. godine preminula je velika Zlata Bartl, profesorica kemije koja je bila na čelu tima koji je izmislio Vegetu, planetarno poznat dodatak jelima.
Rođena je 20. veljače 1920. godine u BiH. Mudroslovni fakultet u Zagrebu završava 1942. godine te postaje profesorica. U Podravku dolazi 1956. godine, a godinu kasnije predvodi tim koji proizvodi prve juhe u vrećici. Godine 1959. na tržište pod njezinom palicom stiže i Vegeta.
“Imali smo malo, jela sam jedanput na dan, ali radili smo i stvarali punom parom da svoju tvornicu izvučemo iz teškoća”, pričala je kasnije prof. Bartl.
TETA VEGETA
U mirovinu je otišla u srpnju 1976. i otad je skromno i povučeno živjela u stanu u Koprivnici. Ta iznimna žena govorila je pet svjetskih jezika: engleski, njemački, španjolski, talijanski i francuski. Poslije, kad je posve onemoćala, završila je u Domu za starije gdje joj je u studenom 2006. uručeno priznanje Počasne građanke Koprivnice.
Preminula je u koprivničkoj bolnici 30. srpnja 2008. godine u 89. godini života. Profesorica Bartl jedna je od najzaslužnijih osoba za razvoj Koprivnice i Podravke. I već dugo se od mnogih istaknutih pojedinaca može čuti ideja o njezinu spomeniku u središtu grada.
Ako je netko zaslužio spomenik u Koprivnici, onda je to svakako naša ‘teta Vegeta’, kao voditeljica tima koji je naš grad jednom zauvijek iščupao iz panonskoga blata i uveo u 20. stoljeće.
Vegeta je lani, primjerice, ostvarila 123 milijuna eura prometa i dobit od 44 milijuna eura. Usporedbe radi, cijela Tedeschijeva Atlantic grupa protekle je godine imala 32 milijuna eura neto dobiti (cijela Podravka 75 milijuna).
DVOJICA ŽIDOVA
Vegeta je službeno registrirana 6. siječnja 1959., a tajna receptura prvi je put poslana u tvornički pogon 16. svibnja iste godine. Prve serije Vegete završile su kao uzorci za probu u dućanima u Rijeci i Vojvodini. Povratne informacije bile su fascinantne. Bio je to začin koji će promijeniti tijek koprivničke i podravske povijesti.
Zasluge za razvoj Podravke, kako nam je svojedobno otkrio karizmatični generalni direktor Podravke iz tog doba Pavle Gaži, imala su i dvojica Židova kemičara, Mihail Mautner i Eduard Bier, koji su preživjeli holokaust i bili angažirani u zagrebačkom Zavodu za unapređivanje prehrambene industrije.
Oni su još 1952. za Podravku izradili elaborat o mogućem pokretanju proizvodnje juha. Dugo je to stajalo u ladici, sve do Gažijeva dolaska u tvrtku 1957. godine, ispričao nam je Gaži par godina prije smrti.
Mautner, inženjer kemije rodom iz Daruvara, bio je jedan od osnivača današnjeg Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu. Gaži kaže da je nakratko bio deportiran u ustaški logor Danicu u Koprivnici, ali brzo je pušten. Prema nekim izvorima, spasilo ga je to što mu je supruga Zora rođena Dolić bila “arijevka”.
FALSIFICIRANJE NOVCA
Kemijski inženjer Eduard Bier koji je rođen u Bjelovaru, nije bio te sreće. On je bio deportiran u Auschwitz, ali iz logora smrti spasila ga je struka. Nacisti su ga, naime, prebacili u logor u Sachsenhausen, gdje se pridružuje ekipi židovskih stručnjaka koji su krivotvorili funte i dolare kako bi destabilizirali savezničku ratnu ekonomiju.
Bila je to najveća operacija falsificiranja novca u povijesti. O tome je kasnije snimljen i sjajan film koji je u nas preveden kao “Krivotvoritelji” i koji je 2008. dobio Oscara. Predložak za priču bio je autentičan, kao i glavni junak. Fascinantna priča o 140 logoraša koji su u izdvojenim barakama izradili desetke milijuna funti i dolara. To im je na koncu spasilo život.
Sve do svjedočenja Pavla Gažija nije se znalo da je u toj skupini najslavnijih falsifikatora novca u povijesti bio i čovjek koji je također zaslužan za razvoj Podravke. Mautner i Bier, dakle, usko su surađivali s Podravkom te joj predložili da krene u biznis sa sušenim povrćem prepoznavši to kao ogromnu šansu.
Pavle Gaži svojedobno nam je ispričao i kako je u timu profesorice Bartl karijeru u Podravki 1957. počela inženjerka kemije Anica Lovrenčić-Sabolović te tehničar Ignac Mihoković, osobe koje su također dale snažan obol u stvaranju svjetski poznatog začina.
PODRAVKIN 80. ROĐENDAN
“Mautner je Anici predavao na fakultetu i nagovarao je da ostane kod njega kao asistentica. Srećom za nas, nije ga poslušala”, ispričao nam je Gaži.
Kaže kako je kasnije u Koprivnici i Hrvatskoj stvoren mit o “teti Vegeti”, ali to je ipak bio samo mit jer su za razvoj planetarno popularnog začina bili zaslužni cijeli timovi. Pa i kemičari Mautner i Bier. No ostaje činjenica da je na čelu tima bila neponovljiva Zlata Bartl. Kao simbol stvaranja Podravke i Koprivnice.
Koprivnička prehrambena kompanija, inače, 2027. godine slavi okrugli 80. rođendan. Uoči te važne obljetnice valja svakako još jednom podsjetiti gradske oce i kompanijsku vrhušku – Zlata Bartl i Vegeta zaslužili su spomenik u centru grada. I tako misli barem 99 posto građana.
