Foto: danica.pro / ARHIV / Logor Danica u Koprivnici
Sinagoga u Koprivnici uskoro će ponovno otvoriti svoja vrata, no u funkciji kulturnog centra.
Budući kulturni centar nosi ime uvaženog koprivničkog primarijusa doktora Krešimira Švarca, počasnog građanina Koprivnice i dobitnika nagrade Koprivničko-križevačke županije za životno djelo koja mu je dodijeljena 13. travnja 2006. godine.
Švarc je bio i prvi predsjednik obnovljene Židovske općine u Koprivnici, a život je uz medicinu posvetio i pisanju o povijesti koprivničkih Židova.
Tim povodom, ali i ususret 85. obljetnici otvorenja prvog ustaškog logora Danica u NDH koja se obilježava 15. travnja, osvrnuli smo se na povijest Židova u Koprivnici.
Na koji je način koprivnička Židovska zajednica utjecala na razvoj Koprivnice te čime su nas sve Židovi zadužili kulturno i gospodarski te što je od svega vidljivo i danas, podrobnije nam je objasnio povjesničar Dražen Ernečić.
U Koprivnicu su 1800. godine stigle četiri židovske obitelji s 13 članova, no tek od druge polovine 19. stoljeća bilježi se značajniji dolazak aškenaskih Židova, a u vrijeme Prvog svjetskog rata i sefardskih obitelji.
Ernečić odmah na početku ističe kako su Židovi ostavili iznimno velik trag u sveukupnom razvoju Koprivnice od 19. stoljeća do proljeća 1941. godine.
– Kao ishodišnu točku navodim 1850. godinu jer se te godine počinju voditi službene knjige Židova kao stanovnika Koprivnice. Najveći broj Židova naselio je naš kraj s područja Gradišća u Austriji, a svoj su izniman trag ostavili u svega 91 godinu, odnosno tek par generacija – rekao nam je Ernečić.
U Koprivnici se može pratiti razvijanje gospodarskih tokova u koje su Židovi bili uključeni, najprije kao mali trgovci, a kasnije kao osnivači tvornica i banaka.
– Već početkom 20. stoljeća, židovski poduzetnik Adolf Švarc Daničić dolazi u Koprivnicu na poziv gradonačelnika Josipa Vargovića i velikim novčanim kapitalom iz budimpeštanskih banaka gradi Kemijsku tvornicu Danica specijaliziranu za proizvodnju umjetnih gnojiva koja su se prodavala na tržištu ondašnje Monarhije u srednjoj Europi.
Kasnije je izgrađena i Tvornica šarafa, dakle metalna industrija jer je tih proizvoda nakon Prvog svjetskog rata itekako nedostajalo na tržištu. Na tom industrijskom kompleksu na Danici do 1930-ih godina radilo je 500 radnika iz šireg prostora koprivničke Podravine što je u ono vrijeme bilo uistinu mnogo – navodi Ernečić.
Dodaje i kako je razvojem tvornice u gradu i okolici otvoreno oko 500 obrtničkih radnji i dućana koji su pratili život tvornice i nadopunjavali tržište opsegom ponude za sve brojnije stanovništvo.
– Veliki đurđevački židovski poduzetnici Ljudevit i Emanuel Braun, vlasnici đurđevačkog mlina, zajedno s Ludwigom Hannom osnovali su u Koprivnici 1917. godine Tvornicu ulja u današnjoj Starčevićevoj ulici u Koprivnici. Tvornica je prerađivala, rafinirala bundevino, ali i maslinovo ulje iz Dalmacije i Primorja.
Proizvodi te tvornice tri godine za redom od 1930. godine pobjeđivali su na velikoj sajamskoj smotri ulja u Londonu. Te tri tvornice su, vjerujem, dostatan argument od kojeg su gospodarskog značaja za razvoj našega grada i Podravine bili židovska poslovna pamet i umijeće – kaže Ernečić.
Židovi su se u život Koprivnice prvo uključili gospodarski, a onda i društveno pa je tako primjerice David Löwy bio i kandidat za gradonačelnika.
– Židovi su bili vlasnici i brojnih trgovina mješovitom robom, primjerice obitelji Scheyer, Kollman, Pichler u samom centru Koprivnice, od prehrambenih dućana do onih s cipelama, tekstilom obitelji Rosenberger, Albahari, potom vinom, likerima Fischer, keramikom, kristalom ili elektrotehnikom obitelji Davida Löwya koji je 1925. godine bio i kandidat za gradonačelnika Koprivnice, ali je izgubio od seljaka Ivana Kraljića… To su prezimena kojih u našem gradu od 1941. godine više nema, a bila su prisutna – ističe.
U doista bogatom društvenom životu srednjoeuropske Koprivnice do Drugog svjetskog rata Židovi su bili svepristuni.
– To su bili ugledni liječnici, na primjer Julije Scheyer, Željko Selinger kao prva žrtva holokausta u NDH, prisutni u Hrvatskom pjevačkom društvu Podravec od 1874. godine, primjerice Leon Wolfensohn, potom i po osnutku 1912. godine i Hrvatskog športskog kluba Slaven, primjerice Milan Graf, Milan Švarc, u Hrvatskom sokolu Slavko Löwy… – niže primjere Ernečić.
Inicijativom i židovskim kapitalom Marka Breyera i partnera Marka Bošnjaka Koprivnica je dobila i prvu novčarsku ustanovu, Koprivničku dioničku štedionicu 1872. godine, a kasnije i ostale.
Koprivnički gimnazijski profesor Ivica Hiršl bio je u političkom životu grada na izborima 1939./40. i postao povjerenik – gradonačelnik grada, no u prvim danima po proglašenju fašističke NDH bio je ekspresno likvidiran.
– Još bi se podosta moglo pričati o židovsku doprinosu razvoju grada, no mislim da su ovdje izneseni podaci dovoljni za snažan prvi uvid pa tko želi znati više, neka zaroni u doista plodnu i bogatu literaturu o iznimnom židovskom značaju i doprinosu na svim poljima razvoja Koprivnice – naglašava povjesničar.
Prežitci ostavštine židovskog doprinosa razvoju grada i dalje su prisutni, ponajprije u arhitekturi.
Uz već spomenutu tvornicu ulja u Starčevićevoj ulici do industrijskog kompleksa na Danici, današnja prepoznatljiva gradska vizura bez Židova ne bi bila to što jest.
– Zgrada u kojoj se nalazi Galerija Koprivnica zgrada je židovske banke s početka 20. stoljeća, a po mojim povijesnim i istraživačkim podacima zgrada u Svilarskoj ulici u kojoj su danas smještene političke stranke, sindikati, poljoprivredne agencije i slično, bila je Kuća Vargović od našeg znamenitog gradonačelnika, a koju je projektirao i gradio Židov i veliko hrvatsko i europsko arhitektonsko ime Hugo Ehrlich koji je projektirao i neizgrađeni projekt za Narodni dom u Koprivnici – pojašnjava Ernečić.
Tu je i Kuća Löwy na Jelačić placu ispred koje postavljen i Kamen spoticanja – podsjetnik građanstvu i stanovnicima na to da je Koprivnica grad ishodište holokausta 1941. godine u NDH.
– Sinagoga je duhovni i javni ostatak ostataka nekada prosperitetne male, ali vrijedne i sposobne etničke zajednice. Zajednice koja je nestala u Kristalnoj ljetnoj noći 22./23. srpnja 1941. godine u kojoj je u napuštene hale i zgrade napuštene tvornice Danica, koje su postale prvi ustaški koncentracijski logor satelitske nacističke tvorevine NDH, odvedeno 356 koprivničkih Židova među kojima i 51 dijete – zaključuje.
Ne treba zaboraviti i židovsko groblje na Varaždinskoj cesti na kojemu se nalaze spomen obilježja iz Prvog svjetskog rata te spomen-obilježje iz 1975. za 214 logorskih žrtava.
Židovsko groblje i danas je podsjetnik na dugu i prosperitetnu povijest Židovske zajednice u Koprivnici, no stoji zaključano i ograđeno žicom pa ulaz građanima nije slobodan.
S obzirom na aktualnu situaciju na Bliskom istoku i sve prisutniju revitalizaciju antisemitizma u svijetu, Europi, Hrvatskoj pa i Koprivnici, možda je tako i bolje.
Jedno je, međutim, sigurno – bez Židova, Koprivnica danas ne bi bila jedan od prosperitetnijih naših gradova.
NEDAVNO OBJAVLJENO
